Pređi na sadržaj

Salon antiratne karikature

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Salon antiratne karikature je međunarodni konkurs za karikaturu u okviru Kragujevačkog oktobra[1], manifestacije sećanja na žrtve Masakra u Kragujevcu 21. oktobra 1941.godine.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Ideja o Salonu antiratne karikature koja šalje poruku mira pokrenuta je u kragujevačkom studenskom listu “FAKK” (1969- 1974), a realizovana je 1981. godine u kragujevačkom nedeljnom listu “Svetlost”. Od 1993. godine Gradska uprava Kragujevca je finansirala organizaciju Salona, a od 2009. bila pokrovitelj međunarodnog konkursa i bijenalnih izložbi nagrađenih karikatura. Od 2015. godine organizacija Salona poverena je Spomen-parku Kragujevački oktobar.

Salonu su se 2001. godine pridružila tri grada partnera Kragujevca – Ingolštat iz Nemačke i Bielsko-Bijala i Bidgošč iz Poljske. Ovu ideju su 2005. sledili Pitešti iz Rumunije, Siren iz Francuske i Kararu iz Italije, a potom i Međunarodna asocijacija gradova vesnika mira (IAPMC)[2], dodeljujući Gran pri „Kurir mira“. Salon je u dva navrata podržao i Gete institut iz Beograda, koji je 2001, i 2003. godine, uz izložbu Salona, obezbedio gostovanje po jednog nemačkog karikaturiste, koji su se predstavili samostalnim izložbama svojih radova.

Kuriri mira[uredi | uredi izvor]

Za prvih 38 godina na adresu Salona prispelo je 19 000 karikatura više od 1000 autora iz čitavog sveta.. Među dobitnicima nagrada na salonu antiratne karikature su Valentin Družinjin (nekadašnji SSSR, danas Rusija), Ulrih Forhner (nekadašnji DDR, danas Nemačka), Eraj Ozbek (Turska), Žese Ribeiro (Brazil), Masud Šoja Tabatabaji (Iran)[3], Ros Tompson (Velika Britanija), Doru Aksinte (Rumunija), Aristides Hernandes Guerero (Kuba), Pavel Kučinski (Poljska), Ilja Kac (Izrael), Veselin Zidarov (Bugarska), Kristija Topan (Rumunija), Manuel Arijaga (Španija)[4], Jugoslav Vlahović, Tošo Borković, Mića Miloradović, Slobodan Obradović, Aleksandar Blatnik, Sava Babić, Špiro Radulović, Dušan Ludvig, Milan Pop Novakov (Srbija)...

Mesta organizovanja izložbe Salona[uredi | uredi izvor]

Izložbe Salona su bile postavljene u četrdesetak gradova u devetnaest država[5]: u Poltavi u Ukrajini, u Meksiko Sitiju, Limasola na Kipru, Bidgošču i Bielsko-Bijala u Poljskoj, Kasinu u Italiji, Drezdenu u Nemačkoj, Trijavnu u Bugarskoj, Trenčinu u Slovačkoj, Temišvaru i Piteštiju u Rumuniji, Nju Hejvenu[6] u SAD, Osvijenćimu (Aušvicu), u Ingolštatu u Nemačkoj. Među brojnim izložbama Salona svakako se izdvaja njena postavka u zgradi Ujedinjenih nacija u Njujorku 2009. godine i u zgradi Evropske komisije u Briselu 2012. godine.

  • Belgija: Brisel;
  • Bosna i Hercegovina: Sarajevo, Foča;
  • Bugarska: Trijavna;
  • Grčka: Mesololongi;
  • Italija: Monte Kasino, Marzabto, Karara,
  • Kipar: Limasol;
  • Severna Makedonija: Skoplje, Kumanovo;
  • Meksiko: Meksiko Siti;
  • Nemačka: Berlin, Drezden, Ingolštat,
  • Poljska: Bielsko-Bijala,Bidgošč, Opole, Osvijenćim, Plonsk, Vielun, Torunj;
  • Rumunija: Pitešti, Temišvar;
  • Sjedinjene Američke Države: Njujork, Nju Hejven
  • Slovačka: Trenčin;
  • Slovenija: Slovenj Gradec;
  • Srbija: Kragujevac, Beograd, Vršac, Niš, Aleksinac, Rača, Novi Pazar;
  • Ukrajina: Poltava;
  • Francuska: Pariz, Siren;
  • Hrvatska: Zagreb, Karlovac;
  • Crna Gora: Kotor

Reference[uredi | uredi izvor]