Pređi na sadržaj

Samjuel Adams

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Samjuel Adams
Samjuel Adams, 1772.
Datum rođenja27. septembar 1722.
Mesto rođenjaBostonUjedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske
Datum smrti2. oktobar 1803.
Mesto smrtiKembridž, MasačusetsSjedinjene Američke Države
Zanimanjepolitičar i filozof
SuprugaElizabet Čekli (1749- njena smrt 1757), Elizabet Vels (1764)
RođaciDžon Adams
Potpis

Samjuel Adams (27. septembar 1722 — 2. oktobar 1803) je bio američki državnik, politički filozof i otac osnivač Sjedinjenih Država.[1] Bio je političar u kolonijalnom Masačusetsu, vođa pokreta koji je ostao poznat kao Američka revolucija, potpisnik Deklaracije o nezavisnosti i drugih osnivačkih dokumenata i jedan od arhitekata principa američkog republikanizma koji su oblikovali političku kulturu Sjedinjenih Država. Bio je drugi rođak svog kolege osnivača, predsednika Džona Adamsa.

Adams je rođen u Bostonu, odrastao u religioznoj i politički aktivnoj porodici. Diplomirao je na Harvard koledžu, bio je neuspešan biznismen i poreznik pre nego što se koncentrisao na politiku. Bio je uticajni zvaničnik Predstavničkog doma Masačusetsa i Mitinga grada u Bostonu 1760-ih, i postao je deo pokreta koji se suprotstavljao naporima britanskog parlamenta da oporezuje britansko-američke kolonije bez njihovog pristanka. Njegovo cirkularno pismo iz Masačusetsa iz 1768. pozivajući na kolonijalnu nesaradnju podstaklo je okupaciju Bostona od strane britanskih vojnika, što je na kraju rezultiralo Bostonskim masakrom 1770. Adams i njegove kolege su 1772. godine osmislili komitet dopisnog sistema kako bi pomogli u koordinaciji otpora onome što je on video kao pokušaje britanske vlade da prekrši britanski ustav na račun kolonija, koji je povezivao istomišljenike Patriote širom Trinaest kolonija. Kontinuirani otpor britanskoj politici rezultirao je Bostonskom čajankom 1773. i dolaskom Američke revolucije. Adams je bio aktivno uključen u kolonijalne novine koje su objavljivale izveštaje o kolonijalnim osećanjima u vezi sa britanskom kolonijalnom vladavinom, koja je bila fundamentalna u ujedinjenju kolonija.

Parlament je doneo Zakon o prinudi 1774. godine, kada je Adams prisustvovao Kontinentalnom kongresu u Filadelfiji koji je sazvan da koordiniše kolonijalni odgovor. Pomogao je u usmeravanju Kongresa ka izdavanju Kontinentalne asocijacije 1774. i Deklaracije o nezavisnosti 1776. godine, a pomogao je i u izradi Ugovor o konfederaciji i stalnoj uniji i Ustav Masačusetsa. Adams se vratio u Masačusets nakon američke revolucije, gde je služio u državnom senatu i gde je na kraju je izabran za guvernera.

Adams je kasnije postao kontroverzna ličnost u američkoj istoriji. Izveštaji napisani u 19. veku hvalili su ga kao nekoga ko je svoje kolege koloniste usmeravao ka nezavisnosti mnogo pre izbijanja Revolucionarnog rata. Ovo gledište dovedeno je u pitanje negativnim ocenama Adamsa u prvoj polovini 20. veka, uglavnom od strane britanskih istoričara, u kojima je prikazan kao majstor propagande koji je podizao građanski nemir da bi postigao svoje ciljeve. Međutim, prema biografu Marku Pulsu, drugačiji prikaz se pojavljuje nakon razmatranja Adamsovih mnogih spisa u vezi sa građanskim pravima kolonista, dok su pomenuti „građani“ bili veoma refleksivna grupa ljudi inspirisana Adamsom koji je argumentovano iznosio svoje argumenti u pamfletima i novinama, bez upotrebe emocionalne retorike.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bernstein, Richard B. (2009). The Founding Fathers reconsidered. Internet Archive. Oxford ; New York : Oxford University Press. ISBN 978-0-19-971362-2. 
  2. ^ Puls, Mark (2006). Samuel Adams : father of the American Revolution. Internet Archive. New York : Palgrave Macmillan. ISBN 978-1-4039-7582-9.