Simplegma

Kod Plinija Starijeg,^[1] pojam simplegma (od grčkog σύμπλεγμα, »splet«, »preplitanje«) je upotrebljen prilikom komentarisanja Kefisodotovog spleta figura uhvaćenih u ruke iz Pergama, za koje je isti rekao da ostavljaju utisak prstiju koji su se priljubili pre uz telo nego uz mramor.^[2]

Kod Marcijala je simplegma upotrebljena u sledećem kontekstu:

Facundos mihi de libidionosis
Legisti nimium, Sabelle, versus:
Quales nec Dydimae sciunt puellae,
Nec molles Elephantidos libelli
Sunt illic Veneris novae figurae,
Quaeles perditus audeat fututor:
Praestent et taceant quid exoleti,
Quo symplegmate quinque copulentur,
Qua plures teneantur a catena,
Extinctam liceat quid ad lucernam
Tanti non erat, esse te disertum

O’ Sabinče, o razuzdanima si mi odveć
tečne čitao stihove:
Za kakve ni didimske devojke ne znaju
niti besramne Elefantidine knjižice.
Onde se zbivaju nove ljubavne igre
kakvih bi se razvratni pohotljivac latio:
...

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Plin. N. H. xxxvi. 24: Praxitelis filius Cephisodotus et artis heres fuit. cuius laudatum est Pergami symplegma nobile digitis corpori verius quam marmori inpressis, u prevodu: Kefisodot, sin Praksitelov i naslednik umeća (istog). Naročito je hvaljena njegova simplegma iz Pergama, koja je pre ostavljala utisak prstiju uz telo, nego na mramor.
^ Branko Gavela, Istorija umetnosti antičke Grčke, 5. izd., Beograd 1991, pp. 255.

[1] Plin. N. H. xxxvi. 24: Praxitelis filius Cephisodotus et artis heres fuit. cuius laudatum est Pergami symplegma nobile digitis corpori verius quam marmori inpressis, u prevodu: Kefisodot, sin Praksitelov i naslednik umeća (istog). Naročito je hvaljena njegova simplegma iz Pergama, koja je pre ostavljala utisak prstiju uz telo, nego na mramor.

[2] Branko Gavela, Istorija umetnosti antičke Grčke, 5. izd., Beograd 1991, pp. 255.

[1]

[2]