Pređi na sadržaj

Skladištenja medicinskog kiseonika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skladištenja medicinskog kiseonika je deo logističkih aktivnost i sistemu zdravstva kojim se realizuje čuvanje ovog medicinskog leka. Ono ima nezamenljivu ulogu u povezivanju proizvodnje, transporta i potrošnje ovog gasa, od vitalnog značaja za životno ugrožene bolesnike na oksigenoterapiji. U svakodnevnoj praksi kiseonik se može skladištiti u tečnom (u rashlađenim tankerima) ili gasovitom obliku (komprimovanog u gasnim cilindrima).[1]

Skladištenje tečnog kiseonika[uredi | uredi izvor]

Rashlađeni tanker za skladištenje tečnog kiseonika
Cilindari (boce) za komprimovani kisonik

Tečni kiseonik skladišti se u rashlađenim tankerima do temperatura od -182,96˚S, do momenta korišćenja. Ovo je najčešći način skladištenja kiseonika u bolnicama, u kojima se kiseonik troši u velikim količinama.

Pre upotrebe kiseonik se zagreva, da bi se iz tečnog stanja oslobodio kao gasa.

Skladištenje komprimovanog kiseonika[uredi | uredi izvor]

Komprimovani kiseonik čuva se u gasnim cilindrom (bocama), za čije čuvanje nije potrebno hlađenje (kao za skladištenje tečnog kiseonika).

Kiseonik skladišten u čeličnim bocama, je visoke čistoće sa svega 0,5% primesa, i to uglavnom azota i vlage.

Kiseonički cilindri za skladištenje i transport kiseonika[uredi | uredi izvor]

Kiseonični cilindri su boce od specijalnog čelika, različite veličine - zapremine, čiji zidovi mogu da izdrže dvostruko veći pritisak kiseonika od onog u kome u praksi iznosi od 120 - 150 atm (u proseku oko 150 atm).

Prema veličini u upotrebi su cilindri od 40 litara (koji sadrže 6.000 litra kiseonika), 10 litra (koji sadrže 1.500 litra kiseonika), i od 2 litra (sa 300 litara kiseonika).

Izračunavanje količine kiseonika u bocama

Zaprimina kiseonika u boci izražava se u litrima, a izračunava se tako što se zaprimina boce U litrima (utisnuto na boci) množi sa pritiskom kiseonika u atmosferama (očitano na manometru), prema formuli:

Zapremina boce (L) x pritisak O2 (atm.) = ukupna količina O2 u boci (L)
Obeležavanje boca

Kako se u zdravstvenim ustanovama koristi više vrsta gasova (kiseonik, azot, ugljen dioksid), da bi se izbegle greške u rukovanju i skladištenju boce se označavaju;

  • Različitim bojama (za kiseonik belom bojom)
  • Različitim prečnikom navoja na cilindru za priključivanje redukcionog ventila na bocu.

Mere za čuvanje cilindara i rukovanje[uredi | uredi izvor]

Boce sa kiseonikom, treba skladištiti daleko od izvora toplote i zapaljivih materija u suvim i dobro ventiliranim prostorijama, po ključem. Da bi se obezbedila maksimalna sigurnost prilikom skdaištenjai rukovanja bocom treba se pridržavati sledećih pravila:

  • Boce treba držati u hladnim i dobro ventiliranim prostorijama, koje nisu direktno izložene sunčevim zracima ili nekom drugom izvoru toplote.
  • Prostorija mora biti osigurana od požara, i njoj se ne sme pušiti.
  • Boce moraju kako pri transportu tako i pri skladištenju osigurane od pada.
  • Boce se skladište u uspravnom položaju, pričvršćene za zid ili stalak, metalnim ili kožnim držačima. * Boce moraju da budu čiste i suve.
  • Ventili na bocama ne smeju se dirati masnim rukama ili čiste zamašćenim krpama zbog opasnost od eksplozije.
  • Kada se otvara glavni ventil, treba ga otvoriti do kraja, a zatim vratiti do polovine. Ako ventil ostane otvoren do kraja, to može dovesti u zabludu da je ventil zatvoren, a svaki pokušaj da se forsiranjem otvori, može da dovesti do oštećenja ventila.
  • Pre upotrebe, proverava se da li su ventili dobro zategnuti i da kiseonik slučajno negde ne curi.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zakonom o hemikalijama, „Službeni glasnik RS“ br. 36/09, 88/10, 92/2011 i 93/12.
  • Spiskom klasifikovanih supstanci „Službeni glasnik RS“ br. (82/10 i 48/2014)
  • Pravilnik o načinu skladištenja, pakovanja i obeležavanja opasnog otpada (Sl. Glasnik 92/10)
  • Zakon o zaštiti životne sredine, „Službeni glasnik RS“ br. 135/04, 36/09, 72/09 i 43/2011.
  • Zakon o transportu opasnog tereta, „Službeni glasnik RS“ br. 88/2010.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]