Pređi na sadržaj

Скривено лице (film iz 2011)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skriveno lice
Žanrdrama, misterija, romantika, komedija
RežijaAndreas Baiz
Glavne ulogeKim Gutjerez, Klara Lago, Martina Garsija
Godina2011.
Trajanje97 minuta
ZemljaRepublika Kolumbija
Jezikšpanski
IMDb veza

Skriveno lice je kolumbijski triler iz 2011. godine u režiji Andreasa Baiza. U njemu glavne uloge igraju Kim Gutjerez, Klara Lago i Martina Garsija. Film spada u kategorije romantike, drame, misterije sa elementima komedije.[1]

Tema[uredi | uredi izvor]

Tema ovog filma jeste priča o ljubavi između dvoje ljudi prožeta sumnjama i ljubomorom zbog koje će se oboje naći u teškim situacijama, pred mnogim izazovima koje ni oni sami neće uspeti da prevaziđu.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Ovo je priča o Adrianu, mladom dirigentu, koji jedne večeri vraćajući se kući u kojoj živi sa svojom devojkom Belen, gleda video snimak koji mu ona ostavlja, gde ga obaveštava da odlazi od njega. Adrian postaje uznemiren i svake večeri počinje da se opija u obližnjem baru, gde sticajem okolnosti upoznaje Fabijanu sa kojom započinje ljubavnu vezu. Fabijana se nakon toga doseljava u kuću u kojoj je Adrian živeo sa Belen pre nego što je ona nestala bez traga.

Adrian postaje glavni osumnjičeni u slučaju nestanka svoje bivše devojke Belen, ali inspektori ipak ne mogu pronaći dokaza za to. Jedan od policijskih inspektora, takođe i bivši Fabijanin momak, upozorava Adriana da će ga ako joj se nešto dogodi ubiti.

U međuvremenu se otkriva da je kuća u kojoj su boravili u vlasništvu Nemačkog bračnog para, gde vlasnica jednog dana dolazi Belen u posetu i pokazuje joj tajnu sobu izgrađenu za potrebe skrivanja svog muža u slučaju da dođu po njega, jer je on bio bivši nacistički oficir. Soba je toliko izolovana i skrivena bez mogućnosti pronalaska iste ili nekog ko je unutra zaključan.

Takođe, u filmu se prikazuje i ljubomora koju Belen oseća prema jednoj violinistkinji, inače jednoj od bliskih saradnica njenog momka i sumnjajući u njegovu vernost odlučuje da ga lažno napusti, ostavljajući mu video u kome mu sve to govori, ali ne i lokaciju na kojoj će otići. Krije se u toj tajnoj sobi do koje se stiže pravo iz njihove spavaće sobe. U toj prostoriji su ogledala preko kojih ona može posmatrati Adriana, videti njegovu reakciju kada sazna da je otišla i čuti ga, dok on nju ne može ni videti, ni čuti. Adrian, kada sazna za njen odlazak postaje očajan, gde Belen sve to vidi i u jednom trenutku odlučuje da je vreme da izađe, međutim, shvata da je izgubila ključ i ostaje zarobljena u sobi bez ikakvog načina da kontaktira Adriana.

Fabijana, koja se tada već doselila u kuću, pronalazi ključ od tajne sobe, ali ne shvata koja bi vrata taj isti ključ mogao, odnosno treba otvoriti. Kada na kraju ipak sazna da je zapravo Belen ta koja je zarobljena iza vrata koja se otvaraju tim ključem, Belen tada počinje da komunicira sa njom lupkajući u cevi u kupatilu, gde Fabijana u jednom trenutku odlučuje da je izbavi, dok u drugom odustaje zbog straha da može izgubiti Adriana.

Fabijana se bori sama sa sobom, i na kraju odlučuje da otvori vrata i proveri da li je Belen živa, jer već par dana ne dobija nikakve povratne informacije od nje, odnosno znake života. Na ovaj potez se odlučuje nakon što od svog bivšeg momka, inače inspektora dobija slike na kojima je Adrian uslikan sa Veronikom, svojom koleginicom, na koju je i Belen bila ljubomorna. Fabijana ulazi u tajnu sobu i proverava da li je Belen, koja nepomična leži na krevetu živa, istog trenutka dobija udarac od nje, onesvešćuje se i Belen konačno izlazi iz sobe ostavljajući Fabijanu zarobljenu.

Belen odlučuje da napusti kuću. Ostavlja ključ od tajne sobe na krevetu Adrianu i njihovu zajedničku sliku na ogledalu spavaće sobe koje je inače put do tajne sobe. Belen je u poslednjoj sceni filma sama, na plaži i dok ona uživa, Fabijana je u istom trenutku zarobljena u nadi da će biti spašena.[3]

Glumci[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Box Office Mojo (na jeziku: engleski), 2019-07-11, Pristupljeno 2019-07-16 
  2. ^ Jurić, Aneli. „RECENZIJA - La cara oculta / The Hidden Face (2011)”. MovieLand - Planet filma. Pristupljeno 2019-07-16. 
  3. ^ „La Cara Oculta (2011) – The Hidden Face”. KRIVI UGAO (na jeziku: srpski). 2018-07-17. Pristupljeno 2019-07-16. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]