Socijalna fluentnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Socijalna fluentnost je koncept demonstriranja umešnosti u društvenim situacijama i/ili međuljudskim odnosima. Socijalna tečnost se često govori u akademskim oblastima socijalne interakcije, psihološke antropologije i društvenog razvoja. Različite škole filozofije, pre svega etika vrline, upoređuju društvenu tečnost sa duhovitošću i jasno je ilustruju kao poželjnu osobinu ličnosti.[1]

Socijalna fluentnost je takođe proglašena sinonimom za brzinu obrade društvenih procesa.[2]

Američki akademik M. J. Paker ilustrovao je važnost društvene tečnosti u svom radu iz 1987. Socijalna interakcija kao praktična aktivnost: Implikacije za proučavanje društvenog i moralnog razvoja.[3] On je izjavio: „Želim da predložim da je socijalna fluentnost barem jednako važan telos za društveni razvoj kao i formiranje eksplicitnih teorija, principa i hipoteza o društvenom svetu... Eksplicitnije rečeno, društveni razvoj se sastoji u sve široj fluentnosti: postajanjem društveno fluentnijim u sve većem rasponu situacija i podsvetova...”

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cottingham, John (1998). Philosophy and the good life: reason and the passions in Greek, Cartesian, and psychoanalytic ethics. (pp. 154) Cambridge University Press
  • Bellini, Scott (2006). Building Social Relationships: A Systematic Approach to Teaching Social Interaction Skills to Children and Adolescents with Autism Spectrum Disorders and Other Social Difficulties. (pp. 46) Autism Asperger Publishing Company
  • Packer, M.J. (1987). Moral Development Through Social Interaction (Wiley Series on Personality Processes). (pp. 267) Wiley Interscience