Sricanje slova srpskog jezika
Appearance
Sricanje slova srpskog jezika ili bekavica je praksa čitanja slova srpske azbuke po svojim imenima, uglavnom u skraćenicama.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Vuk Karadžić je predložio odbacivanje sricanja i usvajanja izgovaranja slova kao glasova kad je napisao Prvi srpski bukvar po povratku iz Lajpciga 1826 godine. Promena je napravljena kako bi se običnim ljudima olakšalo čitanje - sa učenja slova se odmah moglo preći na čitanje.[2][3]
Izgovori slova[uredi | uredi izvor]
Slovo | Izgovor |
---|---|
A | A |
B | Be |
V | Ve |
G | Ge |
D | De |
Đ | Đe |
E | E |
Ž | Že |
Z | Ze |
I | I |
J | Je |
K | Ka |
L | El |
Lj | Lje |
M | Em |
N | En |
Nj | Nje |
O | O |
P | Pe |
R | Er |
S | Es |
T | Te |
Ć | Će |
U | U |
F | Ef |
H | Ha |
C | Ce |
Č | Če |
Dž | Dže ili Dž |
Š | Ša ili Š |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Supurović, Peđa (2022-02-18). „Kako se zovu slova u azbuci (sricanje)”. pedja.supurovic.net. Pristupljeno 2022-07-08.
- ^ Karadžić, Vuk (1827). Prvi srpski bukvar.
- ^ Stojanović, Ljubomir (1924). Život i rad Vuka Stefanovića Karadžića. Beograd. str. 293, 294.