Tanki eternet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šematski prikaz vezivanja računara na sistem, BNC konektor, pasivni T spoj

Tanki eternet (engl. Thin Ethernet) ili sistem 10Base2 je jedna od prvih varijanti eterneta, razvijen 1985-te godine. Tanki eternet je imao noviji sistem kabliranja, koristio je tanji koaksijalni kabl koji se mogao lakše savijati, a stanice su se na njega, umesto pomoću ubodnih račvi, vezivale pomoću standardizovanih BNC konektora koji formiraju pasivne T spojeve. Ovi konektori su se lakše koristili, a i bili su pouzdaniji. Elektronske komponente primopredajnika nalaze se na kartici kontrolera u samom računaru. Tanki eternet je bio jeftiniji i mogao je lakše da se instalira, ali segmenti kabla su mogli da budu dugački samo 185m i da podrže najviše 30 računara na njemu.

Neke osobine:

  • Maksimalna dužina spojnog segmenta je 185 m, koriste se valjkasti BNC konektori.
  • Čvorovi na spoljni kabl se vezuju pomoću BNC T konektora koji se priključuje na mrežnu karticu.
  • Na kabl se može, pomoću BNC T konektora, priključiti najviše 30 čvorova.
  • Svaki spojni segment mora da bude završen na jednom i uzemljen na drugom kraju.
  • Za povezivanje dva segmenta koriste se repetitori.
  • Spoljni segment mreže može da ima najviše 5 segmenata, ukupne dužine 924 m.
  • Moguće je imati najviše 90 korisnika pri čemu je potrebno imati 8 repetitora.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]