Pređi na sadržaj

Tarahumare

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tarahumare su indijanski narod koji naseljava deo planinskog sistema Sijera Madre, u Meksiku. Teritorija koju naseljavaju je poznata i pod nazivom Bakarni kanjon. Po poslednjem popisu evidentian je 106.000 pripadnika ovog naroda na teritoriji Meksika. Država u kojoj žive Tarahumare je Čivava.

Deca naroda Tarahumare

Žive jednostavnim i neometanim životom, bez moderne tehnologije. Žive u manjim kućama napravljenim od ćerpića, kamena ili drveta, i u pećinama. Ćutljiv i su i povučeni. Okupljaju se u vreme svetkovina.

Tarahumare sebe nazivaju Raramuri, što u prevodu znači trkači ili trčeći narod (foot runners). Naziv Tarahumare su im dali Konkvistadori koji nisu mogli da razumeju njihov jezik. Tarahumare ovaj naziv smatraju neodgovarajućim i sebe još u vek nazivaju Raramuri.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Način života[uredi | uredi izvor]

Tarahumare žive jednstavnim životom. Ne koriste modernu tehnologiju. Bave se primarno poljoprivredom i uzgajaju životinje poput goveda, ovaca i koza. Od njih dobijaju mleko i vunu ali ih ne uzgajaju radi dobijanja mesa. Meso koje koriste u ishrani dobijaju lovom i ribolovom. Glavne agrikulture koje uzgajaju su kukuruz, tikvice i pasulj, dok su druge kulture manje značajne. Kukuruz je glavna biljka koja se javlja u njihovoj svakodnevnoj ishrani. Zbog neodgovarajuće klime ne uzgajaju brojno voće.

Najvažniji zanati su keramika, tkanje ćebadi i korpi.

Porodice[uredi | uredi izvor]

U porodicama se javlja monogamija i poligamija. Žive u grupama od po nekoliko porodica, koje se nazivaju rančevi ili "Rančo". Svaka kuća na ranču ima glavnu sobu i zidana je od kamena ili brvana. Više ovakvih grupa čini "Pueblo". Ono predstavlja glavnu teritorijalnu jedinicu. Svaki "Pueblo" ima izabrane službenike kao i crkvu, sudnicu i zatvor. Crkve se nalaze u centru naseljene teritorije i ima poseban značaj. Naselja su raštrkana.

Ženska odeća Tarahumara

Odeća[uredi | uredi izvor]

Nekada su svoju odeću pravili sami, od materijala koje su imali pri ruci, uglavnom su koristili kožu životinja, a ređe bilje. tokom sedamnaestog veka počeli su sa tkanjem vune. A zatim su počeli da kupuju gotove pamučne materijale i izrađivali su odeću sličnu onoj koju danas nose.

Danas je odeća Tarahumara jednostavnija. Žene oblače široke bluze i haljine, koje obavijaju pojasom. Suknje su cvetnih dezena (siputza) i dužine do ispod kolena. Na glavama nose marame. Muškarci oblače košulje, koje se nazivaju napatza, i trake oko glave. Sandale koje Tarahumare nose, na njihvom jeziku zovu se akaka.

Tradicije i običaji[uredi | uredi izvor]

Trčanje i običajne trke[uredi | uredi izvor]

Tarahumare smatraju da je trčanje i hodanje povezano sa njihovim precima, jer se smatra da su duhovi predaka u zemlji. Tarahumare (Raramuri-ljudi brzih stopala) poznati su po svojoj izdržljivosti. Njihova naselja bila su udaljena nekoliko sati hoda i jedini način da dođu jedni do drugih bilo je peške, odnosno trčeći. Njihova izdržljivost i brzina doprieli su i u lovu.

Običajne trke izmeđ dva susedna sela koje se održavaju već vekovima nazivaju se rarajupari. Pripreme za trku se vrše nedeljama, a seoske starešine biraju 10 najboljih trkača koji će predstavljati selo. Trka počinje u ranim večernjim satima u jednom od sela i trči ka drugom selu udaljenom nekoliko stotina kilometara. Timovi trče paralelno jedan sa drugim dodajući drvenu loptu jedan drugom. Obe ekipe pokušavaju da dođu do gola, a najveća sramota je izgubiti loptu. Lopta se pravi od drveta.

Tradicija poznatoj kao korima potiče iz zakona predaka koji od svih Raramurija traži da pomažu jedni drugima. Ova pomoć uključuje prijem u grupu kao deo porodice. Kad god radite po zakonima korima, osoba koja pruža pomoć plaća se hranom i pićem.

Tarahumare imaju i svoje svečane plesove. One se slave uz njihov poljoprivredni kalendar. Veruje se da se plesom uspostavlja veza sa bogovima i upokojenim precima. Kukuruzno pivo je glavno posluženje na ovom događaju.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ AnaM (2020-11-04). „Zašto su Tarahumara Indijanci najbrži trkači na svetu?”. I1 INFO (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-12-18. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • ·        Pavlović Sanja "Etnološke osnove turizma" Beograd 2011.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]