Udruženje Leskovčana u Beogradu
Udruženje Leskovčana u Beogradu | |
---|---|
Lokacija | Beograd |
Udruženje Leskovčana u Beogradu osnovano je 1933. godine sa ciljem da pomaže intelektualni, materijalni, moralni i socijalni razvitak svojih članova, da se održavaju veze sa zavičajem i neguju njegove kulturne i istorijske vrednosti i pomažu inicijative i akcije na unapređenju privrede grada.
Prvu upravu udruženja činili su predsednik Blagoje St. Stojanović, sudija trgovačkog suda; potpredsednik Dušan Đorđević, građevinar; blagajnik Aca Ilić, knjižar i sekretar Milan Babamilkić, činovnik Narodne skupštine. Pored uprave, ono je dobilo i svoje prve članove. Bili su to Haralampije Cvetković, sveštenik; Ljuba Aleskić, profesor; Petar Stanković, inženjer; Vasa Stanković, trgovac; Hranislav Kovačević, šef pravnog odseka Ministarstva građevine; Dušan Tasić, apotekar; Đorđe S. Tasić, činovnik Ministarstva saobraćaja i Mihailo Blažić, advokat.
Između dva svetska rata udruženje je imalo raznovrsne oblike delovanja: predavanja, sastanci, priredbe, zabave, susreti i dr. Čuvene zabave organizovane su u sali restorana „Central”.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ninošević, Mira; Trajković, Veroljub; Šimunec, Zvonimir. Zlatno doba Leskovca 1918-1941. Narodni muzej Leskovac.