Um-mozak problem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jedno od centralnih pitanja bihevioralne neuronauke je pitanje odnosa između uma i mozga, takozvani “um-mozak problem” (mind-brain problem ili mind-body problem).

Aristotel je svojom filozofijom postavio temelje za shvatanje da je nematerijalna psiha (um, duša ili duh) odgovorna za naše ponašanje, emocije i mentalne procese. Prema ovom shvatanju psiha je nezavisna od tela, besmrtna je, i napušta ga nakon smrti.

Dekart je konačno kao sedište uma označio mozak i time ga povezao sa telom. On je naznačio da dobar deo aktivnosti tela i mozga poput kretanja, digestije, disanja itd. može biti objašnjen mehaničkim i fizičkim principima, ali da je nematerijalni um odgovoran za racionalno ponašanje. Dualističko shvatanje Dekarta ukazivalo je na dvojnu kontrolu ponašanja od strane materijalnog tela, koje kontroliše jednostavnije oblika ponašanja poput kretanja, i nematerijalnog uma koji upravlja mislima i osećanjima.

U današnjem naučnom svetu dominira materijalistička teorija koja celokupno ponašanje od njegovih najjednostavnijih do najsloženijih oblika objašnjava aktivnostima koja se odvijaju u mozgu i nervnom i endokrinom sistemu.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dragan Marinković. Biološke osnove ponašanja. Izdavač: Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. 2017. ISBN 978-86-6203-098-6

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]