Pređi na sadržaj

Upravni postupak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Upravni postupak je postupak donošenja upravnih akata. Pod upravnim postupkom podrazumevaju se proceduralna pravna pravila koja se primenjuju u vezi sa donošenjem odluka u upravnim stvarima.

Upravni postupak uređuje ZUP (Zakon o opštem upravnom postupku), a on je opšti procesni zakon, njegova primena počiva na principu da se pravila upravnog postupanja koja on propisuje imaju primeniti uvek kada se rešavaju upravne stvari, nezavisno od toga koji ih subjekat rešava.

Vrste i pokretanje[uredi | uredi izvor]

Prema situacijama u kojim se primenjuje, razlikuju se opšti upravni postupak i poseban upravni postupak. Opšti upravni postupak podrazumeva jedinstvena opšta pravila upravnog postupanja u procesu donošenja upravnih akata. Poseban upravni postupak podrazumeva posebna pravila upravnog postupanja u procesu donošenja upravnih akata. Upravni postupak se može pokrenuti na dva načina:

  1. na zahtev stranke
  2. po službenoj dužnosti

u zavisnosti od toga da li se radi o priznavanju prava ili utvrđivanju obaveza.

Načela upravnog postupka[uredi | uredi izvor]

Načela opšteg upravnog postupka su: načelo zakonitosti, načelo zaštite prava građana i zaštite javnog interesa, načelo efikasnosti, načelo istine, načelo saslušanja stranke, načelo slobodne ocene dokaza, načelo samostalnosti u rešavanju, načelo dvostepenosti u rešavanju odnosno pravo na žalbu, načelo pravosnažnosti, načelo ekonomičnosti postupka, načelo pružanja pomoći stranci, upotreba jezika i pisma u postupku.

Faze upravnog postupka[uredi | uredi izvor]

Prvostepeni upravni postupak sastoji se iz 5 faza:
  1. faza pokretanja upravnog postupka
  2. faza upravnog postupka do donošenja rešenja (ispitni i dokazni postupak)
  3. faza donošenja rešenja
  4. faza po žalbi (eventualna faza)
  5. faza administrativnog (prinudnog) izvršenja (eventualna faza)

U ispitnom delu upravnog postupka se utvrđuju odlučne činjenice i stranci se omogućava da ostvari i zaštiti svoja prava i pravne interese. Postoji skraćeni i posebni ispitni postupak. ZUP propisuje da se u načelu vodi skraćeni postupak, a ako ne postoje uslovi za to vodiće se kao redovni. Dokazni postupak je sastavni deo ispitnog postupka. On ima dva tradicionalna načela:

  1. istražno načelo, dokaze prikuplja po službenoj dužnosti organ koji vodi postupak
  2. stranačko načelo, kada dokaze nudi zainteresovana stranka.

Kao dokazno sredstvo upotrebiće se sve što je podobno za utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretnom slučaju. A to mogu biti: isprave, reprodukcija kopije isprave, svedoci, izjave stranke, veštaci, uviđaj.

Rešenje je akt nadležnog organa, kojim je rešena upravna stvar koja je bila predmet spora.

Žalba i drugostepeni postupak[uredi | uredi izvor]

Kada, na završetku prvostepenog upravnog postupka, bude doneto upravno rešenje, otvara se redovna procesna mogućnost njegovog preispitivanja, u drugostepenom upravnom postupku. Dolazi do izražaja načelo dvostepenosti. Drugostepeni upravni postupak biva započet i vođen na temelju izjavljene žalbe na prvostepeno rešenje. Pravo na žalbu ima stranka, javni tužilac, javni pravobranilac, i drugi državni organi kada je povređen javni interes u korist pojedinca ili pravnog lica. Rok za žalbu je 15 dana, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

Upravni postupak se vodi radi ostvarivanja i zaštite javnih i pojedinačnih interesa, u izvršenju i granicama objektivnog prava.

Upravni postupak je jednostranački postupak, imamo jednu stranku i organ uprave. Na drugostepenu odluku moguće je uložiti tužbu Upravnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema odluke i time pokrenuti upravni spor.