Utvrđivanje očinstva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Primer DNK profilisanja radi utvrđivanja oca deteta (Ch). Uzorak DNK deteta treba da sadrži mešavinu DNK traka različitih veličina oba roditelja. U ovom slučaju osoba broj 1 je verovatno otac

Utvrđivanje očinstva je utvrđivanje oca deteta na osnovu pravne pretpostavke o očinstvu muža majke deteta, koja će biće potvrđena i činjenicom njegovog biološkog očinstva, jer je brak potpuna životna – a time i seksualna – zajednica muškarca i žene. Da se, nešto što se najčešće ili redovno dešava u životu ne bi utvrđivalo u svakom pojedinom slučaju.[1] Kako bi se u brojnim slučajevima, izbegla tehnika pravne pretpostavke, sudsku praksu treba učiniti takvom da se utvrđivanje bračnog očinstva mora zasnivati na jednostavnijem, pouzdanijem i efikasnijem načinu kakav je genetički test (čija preciznost je obično u rasponu od 99,999% do 99,99999%)[2][3]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Utvrđivanje očinstva je ništa drugo do postupak osporavanja bračnog očinstva, jer ima za cilj utvrđivanje materijalne istine o poreklu deteta od oca i, prema tome, usklađivanje pravnog s faktičkim stanjem.[4]

Ko pokreće dokazivanje?[uredi | uredi izvor]

Prema pozitivnom porodičnom pravu većine zemalja tužbu za osporavanje bračnog očinstva mogu podići:[5]

  • Dete — ako osporava da mu je prirodni otac onaj muškarac koji se po zakonu smatra njegovim ocem, bez obzira na rok.[6]
  • Majka deteta — ako osporava istinitost pretpostavke da je njen muž otac deteta koje je ona rodila u braku ili u roku od 300 dana od dana prestanka braka smrću njenog muža. Rok za tužbu majke deteta iznosi godinu dana od dana saznanja da njen muž nije otac deteta, a tužba se može podneti najkasnije u roku od 10 godina od rođenja deteta.[6]
  • Muž majke — koji je zainteresovan da se utvrdi kako on nije biološki otac deteta koje je u braku sa njim rodila njegova supruga. Prema srpskom pravu, umesto muža majke koji je lišen poslovne sposobnosti, tužbu za osporavanje očinstva može podići njegov staratelj uz odobrenje organa starateljstva.[7]
  • Muškarac koji tvrdi da je otac deteta — ima pravo da ospori pretpostavku o bračnom očinstvu deteta. Međutim, ne može svaki muškarac koji sebe smatra biološkim ocem deteta rođenog u braku osporiti očinstvo muža majke. Pravo na tužbu ima samo onaj muškarac koji istom tužbom traži i utvrđivanje sopstvenog očinstva.[8] Rok za tužbu iznosi godinu dana od dana saznanja.

Ograničenja[uredi | uredi izvor]

Prema pozitivnom porodičnom pravu mnogih zemalja osporavanje očinstva nije uopšte dozvoljeno:[9]

  • posle smrti deteta,
  • posle usvojenja deteta,
  • kada je očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.

Troškovi[uredi | uredi izvor]

Troškovi utvrđivanja očinstva u Srbiji iznose (u proseku) za:[10]

  • oca i jedno dete 25.000
  • svako dodatno lice (dete, majka itd.) 7.000
  • nalaz koji važi na sudu 5.000

Za prenatalno utvrđivanje očinstva cene ne uključuju uzimaju uzimanje uzorka horiona, amniona ili krvi iz pupčane vrpce - ove uzorke uzima isključivo ginekolog i dodatno se naplaćuje.[10]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marija Draškić, Osporavanje i utvrđivanje očinstva presudom na osnovu priznanja: nezakonita praksa Beogradskih sudova, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, godina LV, 1/ 2007. str. 120–135
  2. ^ Draškić, M., „DNK otisak – novi metod utvrđivanja biološke individualnosti osoba“, Pravni život 9/96, 527
  3. ^ Pollack, Andrew (2012-06-19). „Before Birth, Dad’s ID (Published 2012)”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2021-01-25. 
  4. ^ „Utvrđivanje očinstva – kratka istorija”. www.medigen.rs. Pristupljeno 2021-01-25. 
  5. ^ Član 56. stav 2 U: Porodičnog zakona (Službeni glasnik RS, 18/05).
  6. ^ a b Član 252. stav 1 U: Porodičnog zakona (Službeni glasnik RS, 18/05).
  7. ^ Član 252. stav 3 U: Porodičnog zakona (Službeni glasnik RS, 18/05).
  8. ^ Član 252. stav 4 U: Porodičnog zakona (Službeni glasnik RS, 18/05).
  9. ^ Član 56. stav 3, 5. i 6. U: Porodičnog zakona (Službeni glasnik RS, 18/05).
  10. ^ a b „Utvrđivanje očinstva - DNK Centar za genetiku”. dnk.rs. Pristupljeno 25. 1. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zakona o braku i porodičnim odnosima (Službeni glasnik SR Srbije, 22/89).
  • Frank, R., Germany: Parentage Law Reformed“, The International Survey of Family Law, Bristol 1997, 167–173.
  • Zbirka sudskih odluka iz oblasti građanskog prava, Beograd 1972.
  • Bakić, V., Porodično pravo, Beograd 1988, 275
  • Gschnitzer, F., Österreichisches Familienrecht, Wien – New York 1979
  • Janković, M., Komentar Zakona o braku i porodičnim odnosima, Beograd 1981.
  • Alinčić, M. i dr., Obiteljsko pravo, Zagreb 1994.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]