Pređi na sadržaj

Fadl ibn Abas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Fadl ibn Abas (611—639) bio je brat Abdulaha ibn Abasa i bio je rođak islamskog proroka Muhameda.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Fadl je bio najstariji sin El Abasa ibn Abd el Mutaliba, ujaka Muhameda i bogatog trgovaca iz Meke, i Lubaba bint el Harit, sestre Muhamedove žene Majmuna.[1] Bio je među onima koji su "čvrsto stajali" u bici kod Hunajna 630. godine,[2] nakon čega je njegova porodica emigrirala u Medinu.[3]

Fadl se oženio svojom rođakom, po imenu Safija bint Mahmija,,[4][5][6] i imali su jednu kćerku, Um Kulthum, koja je rođena za života Muhamedovog.[7] Oženio se takođe i ženom po imenu Amra Bint Jazid iz plemena Banu Kilab, ali je ovaj brak završio razvodom već nakon nekoliko meseci.[8]

Prema njegovom bratu Abdulahu, Fadl je bio izuzetno zgodan muškarac. Na oproštajnom hodočašću u martu 632. godine, jahao je na Muhamedovoj kamili. Po sopstvenom priznanju, gledao je u lepu devojku na drugoj kamili tako napeto da je Muhamed morao da ga uhvati za bradu i okrene mu lice od nje tri puta.[9][10][11] Zbog ovog incidenta, Muhamed je objavio svoju čuvenu primedbu: "Video sam mladića i mladu ženu i nisam mogao verovati Sotoni s njima".[12]

Kada je Muhamed podlegao svojoj poslednjoj bolesti, Fadl i njegov rođak Ali su ga podržali u njegovoj poslednjoj šetnji do Aišine kuće.[13] Nakon Muhamedove smrti, Fadl je bio jedan od onih koji su ušli u njegov grob i pomogli mu da se položi leš.[14]

Učestvovao je u mnogim bitkama muslimana protiv Evropljana i Persijanaca.[15]

Fadl je preneo neke hadise o Muhamedu, ali nije dugo živeo da bi bio poznat kao veliki učitelj. Umro je od kuge u Amvasu, Sirija, u 18 AH (639 n. e), star oko 25 godina.[16][17]

Status u šiitskom islamu[uredi | uredi izvor]

On je dobro prihvaćen od strane Šijta, pošto je odbio da položi svoju zakletvu na vernost Abu Bakru.[15]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Muhammad ibn Jarir al-Tabari. Tarikh al-Rusul wa'l-Muluk. Translated by Landau-Tasseron, E. (1998). Volume 39: Biographies of the Prophet's Companions and Their Successors, p. 201. Albany: State University of New York Press.
  2. ^ Ibn Ishaq (Guillaume) p. 569.
  3. ^ Tabari (Landau-Tasseron) p. 202.
  4. ^ Muslim 5:2347.
  5. ^ Abu Dawud 19:2979.
  6. ^ Ibn Hajar, Isaba, vol. 7 #11412; vol. 8 #12064.
  7. ^ Ibn Hajar, Isaba, vol. 8 #12234.
  8. ^ Guillaume, A. (1960). New Life on the Light of Muhammad, p. 55. Manchester: Manchester University Press.
  9. ^ Bukhari 8:74:247.
  10. ^ Ibn Hanbal, Musnad. Translated by Al-Khattab, N., vol. 2 p. 218 #1805. Riyadh: Darussalem.
  11. ^ Ibn Hanbal (Khattab) vol. 2 p. 222 #1818.
  12. ^ Ibn Kathir (Le Gassick) vol. 4 p. 265.
  13. ^ Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah. Translated by Guillaume, A. (1955). The Life of Muhammad, p. 679. Oxford: Oxford University Press.
  14. ^ Ibn Ishaq (Guillaume) pp. 688-689.
  15. ^ a b Peshawar Nights on Al-Islam.org [1]
  16. ^ Tabari (Landau-Tasseron) p. 95.
  17. ^ „Fadl bin 'Abbas”. Pristupljeno 21. 6. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]