Fišerova projekcija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fišerova projekcija
Fišerova projekcija

Fišerova projekcija u hemiji (posebno organskoj hemiji i biohemiji) je dvodimenziono predstavljanje trodimenzionih organskih molekula, putem projekcije. Sve veze se prikazuju kao horizontalne ili vertikalne linije. Ugljenikovi lanci se crtaju vertikalno, a ugljenikovi atomi se nalaze na presecima linija. Orijentacija ugljenikovog lanca je takva da se C1 ugljenik nalazi na vrhu.

U Fišerovoj projekciji, sve horizontalne veze se projektuju napred (ispred papira ili ekrana). Stoga se Fišerova projekcija ne može rotirati za (2n+1)×90° u ravni papira ili ekrana, jer se međusobna orijentacija veza može promeniti, pretvorivši molekul u svoj enantiomer.

Fišerove projekcije se najčešće koriste u biohemiji za predstavljanje monosaharida, ali se takođe mogu koristiti za amino-kiseline ili druge organske molekule. Kako Fišerove projekcije predstavljaju prostornu konformaciju (trodimenzionu strukturu) molekula, veoma su pogodne za razlikovanje enantiomera optički aktivnih jedinjenja. Dakle, kod Fišerovih stereoformula, molekul se posmatra pod uglom koji je za crtača najpogodniji. Ova projekcija daje podatke o prostornom rasporedu supstituenata oko jednog asimetričnog C atoma.[1] Računski pristup određivanju hiralnosti molekula baziran na izračunavanju znaka determinante su razvili Cieplak i Višnjevski[2].

Fišerovu projekciju je razvio nemački hemičar Emil Fišer, koji je dobio Nobelovu nagradu za rad upravo vezan za ugljene hidrate.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kagan, H. 1995. Organska stereohemija. Hemijski fakultet: Beograd.
  2. ^ Cieplak, T. and J.L. Wisniewski (2001) A New Effective Algorithm for the Unambiguous Identification of the Stereochemical Characteristics of Compounds During Their Registration in Databases. Molecules 6:915-926. Onlajn članak, Pristupljeno 27. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]