Heteronim
Heteronim ili heterofon se definiše kao jedna ili više reči sa istim pravopisom, ali različiti izgovori i značenjareč koja ima drugačiji izgovor i značenje od druge reči, a ima isti pravopis. To su homografi koji nisu homofoni[1].
Opis[uredi | uredi izvor]
Heteronim je homograf koji nije homofon, reč koja ima drugačiji izgovor i značenje od druge reči sa istim pravopisom. Izgovor heteronima može varirati u realizaciji samoglasnika, u obrascu naglaska ili na druge načine.
"Heterofon" bukvalno samo znači "drugačiji zvuk", a ovaj termin se ponekad primenjuje na reči koje se upravo drugačije izgovaraju, bez obzira na njihovo pravopis. Takva definicija bi uključivala praktično svaki par reči u jeziku, tako da je „heterofon“ u ovom smislu obično ograničen na slučajeve u kojima postoji neki poseban razlog da se istakne drugačiji zvuk. Na primer, igre reči obično uključuju homofone, ali u slučaju heterofonih reči reči, dve reči zvuče različito, a opet dovoljno slično da jedna predloži drugu.
Vrste[uredi | uredi izvor]
Većina heteronima su dvojnici. Trostruki heteronimi su izuzetno retki.
Vlastite imenice ponekad mogu biti heteronimi.
Postoje i parovi koji ignorišu velika i mala slova i uključuju i inicijale i obične reči.
Heteronimi se takođe javljaju u neazbučnim jezicima. Na primer, 20% od 2400 najčešćih kineskih znakova ima višestruko čitanje[2].
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Herbs – Pinyin, Chinese, and Latin characters, Elsevier, 2013, str. 441—447, Pristupljeno 2024-04-19
- ^ Wang, Xiao-Lei (2016). Maintaining three languages: the teenage years. Parents' and Teachers' Guides. Bristol ; Buffalo: Multilingual Matters. ISBN 978-1-78309-447-9.