Pređi na sadržaj

Šablon:IČ-Iduna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Iduna, rad Hermana Vilhelma iz 1858. g.
Iduna, rad Hermana Vilhelma iz 1858. g.

U nordijskoj mitologiji, Iduna je boginja proleća i večne mladosti, Bragijeva supruga i čuvar zlatnih jabuka besmrtnosti koje su bogovi jeli kada su hteli obnoviti svoju mladost. O njoj saznajemo iz »Poetske ede«, koja je sastavljena u 13. stoleću od ranijih tradicionalnih izvora, i iz »Prozne ede«, takođe iz istog stoleća, koju je napisao Snori Sturluson. U oba izvora spominje se kao supruga skaldičkog boga Bragija, a u »Proznoj edi« i kao čuvarica zlatnih jabuka besmrtnosti.

U »Proznoj edi« stoji da je jotin (div) Tjazi pustio zarobljenog Lokija uz zalog da mu dovede Idunu sa njenim zlatnim jabukama. Ovaj je na prevaru izmamio boginju iz njenog vrta pošto mu je poverovala da u šumi rastu jabuke iste kao njene. Tada je Tjazi, u liku orla, doleteo i oteo nebranjenu boginju, odvevši je u Jotunhajm (zemlju divova). Njeno odsustvo imalo je za posledicu da bogovi počnu stariti i sedeti, te su oni ubrzo shvatili da je Loki bio odgovoran za njen nestanak. Ovaj je dao reč da će je vratiti, i, uzevši lik sokola, krenuo u potragu za njom, pa je naposletku i našao sâmu kod Tjazija. Pošto ju je pretvorio u lešnik, uzeo ju je nositi nazad bogovima u Asgard. Ali, nakon što se Tjazi vratio s ribarenja i shvatio da je nema, po treći put je uzeo lik orla i dao se upustiti u upornu poteru za Lokijem. Međutim, bogovi su napravili lomaču u Asgardu, i, u trenutku kada se Tjazi spremao da zgrabi Lokija, vatra je zahvatila perâ na njegovim krilima, te je usled toga ostao bez njih i počeo da gubi visinu, da bi ga na kraju, pošto se sručio na zemlju, bogovi lišili života.