Корисник:Јужњакиња/песак
Čekinjasti bor (lat. Pinus aristata) je dugovečna vrsta bora koja potiče iz Sjedinjenih Država. Pojavljuje se u Stjenjaku u Koloradu i severnom Novom Meksiku, s izoliranim populacijama u San Francisco Peakso u Arizoni i Nacionalnoj šumi Kaibab severno od Velikog kanjona. Obično se nalazi na vrlo velikim nadmorskim visinama, od 2100 – 4000 m, u hladnim, suvim subalpskim klimatskim uvjetima, često na granici drveća, premda stvara i opsežne zatvorene krošnje na nešto nižim kotama.
Opis[уреди | уреди извор]
Pinus aristata je Stablo srednje veličine, doseže 2 – 6 m visine i 3 – 4,5 m širine.[1] Promer zrelog debla je vrlo promenjiv. Kora je sivosmeđa, u dnu debla tanka i ljuskava. Listovi („iglice“) su u svežnju od pet, krupni, 2,5 – 4 cm dugi, tamnozeleni do plavozeleni na spoljašnjoj strani, s stomama ograničenim na svetlo belu traku na unutarnjim površinama. Češeri su jajasto-cilindrični, 5 – 10 cm dugi i 3 – 4 cm široki kad su zatvoreni, isprva ljubičasta, a sa 16 meseci zru u žutoj boji, s brojnim tankim krhkim ljuskama, svaka ljuskica je nalik na čekinje 4 – 8 mm duga.
Češeri se otvaraju 4 – 6 cm u širinu kad su zreli, puštajući seme odmah nakon otvaranja. Semenke su 5 mm duge, s krilcima od 10 – 20 mm; uglavnom ih raspršuje vetar, ali neke rastura i ptica Clarkova orašarica, koji vadi seme iz češera koji se otvaraju. Orašarica koristi sjeme kao izvor hrane, a mnoštvo ih sprema za kasniju upotrebu. Neka od tih pohranjenih sjemenki ostanu neiskorištene i mogu narasti u nove biljke.
Najuočljivije se razlikuje od dve druge srodne vrste bora po tome što iglice obično imaju samo jedan smolasti kanal (ili rijetko dva), a oni su obično prekidani i lomljeni, što dovodi do pojave vrlo karakterističnih malih bijelih mrljica smole na iglama. Ova pojava pomalo podsjeća na "perut", dijagnostička je za Pinus aristata ; ni jedan drugi bor to ne pokazuje (iako ponekad zaraze kukaca mogu izgledati površno slično).
Ovo je dugovečno drvo, iako nije postiglo dugovečnost Pinus longaeva. Utvrđeno je da najstarije poznato drvo, koje raste visoko na Crnoj planini u Koloradu, otkriveno 1992. godine, ima rekordnih 2435 godova i ukupna procenjenu starost od 2480 godina (po Craigu Brunsteinu).[2] Međutim, drveće retko živi preko 1500 godina.
Ova je vrsta prethodno opisana kao podvrsta Pinus balfouriana (Pinus balfouriana aristata). Pinus aristata trenutno se smatra jednom od tri blisko povezane vrste poznate kao bristlecone borovi a ponekad se, na engleskom, naziva Rocky Mountains bristlecone pine ili Colorado bristlecone pine. Uz neformalna i regionalna imena, drveće se naziva borom lisičjeg repa ili hickory borom.
- ^ https://plants.ces.ncsu.edu/plants/all/pinus-aristata/
- ^ Moore, Gerry; Kershner, Bruce; Craig Tufts; Daniel Mathews; Gil Nelson; Spellenberg, Richard; Thieret, John W.; Terry Purinton; Block, Andrew (2008). National Wildlife Federation Field Guide to Trees of North America. New York: Sterling. стр. 823. ISBN 978-1-4027-3875-3.