Пређи на садржај

Корисник:Slavoljub Vatosevac/Božidar Kolaković

С Википедије, слободне енциклопедије
Božidar Kolaković
Lični podaci
Puno ime Božidar Kolaković
Nadimak Božo
Datum rođenja 8. decembar 1929.
Mesto rođenja Sisak, Kraljevina Jugoslavija
Pozicija Odbrambeni
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1946—1949
1950—1954
1955—1957
1957—1959
Lokomotiva
Partizan
Proleter Osijek
Hajduk Kula
Reprezentativna karijera
1951 Jugoslavija 1 (0)

Rođen 08.decembra 1929.u Sisku (odrastao u Zagrebu) umro 17.oktobra 2010 u Ofenbahu na Majni. Oštar odbranbeni igrać,izvanredne tehnike,odlično igrao glavom a dugim dodavanjima levom i desno nogom zapažen jos u ,,Lokomotivi" iz Zagreba (1946-49).Na poziciji desnog beka pružao je najbolje partije ali po potrebi menjao mesto sa starijim bratom Ivanom a i na levoj strani bio isto tako uspešan. Dolaskom u :Partizan" iz Beograda (1950-54)trener Ilješ Špic zahteva da igra halfa i ponovo u duelima sa Rajkom Mitićem biva veoma zapažen.U poratnim periodu za ,,Partizan" nastupaju zagrebčani:Zlatko čajkovski,Bobek,Šoštarić,Firm i Senčar a početkom 1950-ti godina pristupaju Kolaković,Bruno Belin i Zebec.Karakteristično da su sva trojica rođeni iste(1929)godine i da su se poznavali još iz detinjstva.Da drugarstvo nije večno sam se uverio Božo jer jedan intervjuu u novinama za ,,nesportski život" decenijama izazivao nemir i potištenost a to se loše odrazilo i na buduću karijeru mladog Kolakovića,pogotovo što je izrečena od dotada njemu drage osobe.Borba sa emocijama nije bila jedina prepreka jer povreda meniskusa najavljuje surovost fudbalske igre.Trening utakmice,,A"selekzije i novosadske,,Vojvodine"biva kobna jer od starta levog krila Silvestera Šereša strada koleno (meniskus u to doba veoma komplikovan medicinski zahvat).Iako u tom trenutku na služenju vojnog roka, neugodnu povredu:starešine, stručni štab a i pojedini igrači smatraju za sabotažu, pogotovo što je 21-godišnjak imao želju da sa juniorima ,,Partizana" putuje u Vijaređo(Italija) moguće tada na najaći tradicionalni klubski turnir.jedna od još ukupno četiri iste povrede dogodila se protiv zagrebačkog ,,Dinama" i ponovni 18 meseci oporavka.Nakon rehabilitacije samo delimično svoje znanje iskazuje u ,,Proleteru" iz Osijeka(sada NK Osijek 1955-57) dok poslednje dve godine igračkog staža provodi u ,,Hajduku" iz Kule kao igrač-trener.Sledeće trenerske destinacije su Bečej i dva puta po godinu dana u Novom Travniku.Poznavanje fudbalske veštine bolje i više od drugi i principijelnost u radu jedini su razlozi kratke trenerske karijere jer za njega je bilo neshvatljivo mešanje direktora i uprave kluba u stručni rad i sastavljanje ekipe.Razočaran dešavanjima u sportu i još ponečim 1970.godine odlazi u Zapadnu Nemačku i zapošljava se usvojoj struci-mašinski bravar gde 1985.godine odlazi u penziju.Više puta nastupa za gradsku selekciju Zagreba i jednu utakmicu za ,,A"reprezentaciju Jugoslavije.Na poziciji desnog beka u Parizu 6.februara 1951.godine protiv Francucke nastupa umesto tada ,,nezamenljivog"Branka Stankovića.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]