Margaret Masterman

С Википедије, слободне енциклопедије

Margaret Masterman
Lični podaci
Puno imeMargaret Masterman
Datum rođenja(1910-05-04)4. maj 1910.
Mesto rođenjaLondon, Engleska
Datum smrti1. april 1986.(1986-04-01) (75 god.)
Mesto smrtiKembridž, Engleska
PrebivališteEngleska
DržavljanstvoEnglesko
ObrazovanjeNjunam koledž, Kembridž
UniverzitetLusi Kavendiš koledž, Kembridž
Porodica
SupružnikR. B. Brejcvejt(v. 1932)
Deca2
RoditeljiČarls F. G. Masterman
Lusi Blanč Litelton
Naučni rad
PoljeRačunarska lingvistika
Poznat poJedinica za istraživanje jezika Kembridža

Margaret Masterman (4. maj 1910 – 1. april 1986) britanska je lingvistkinja i filozof, najpoznatija po svom pionirskom radu u oblasti računarske lingvistike i posebno mašinskog prevođenja. Osnovala je Jedinicu za istraživanje jezika u Kembridžu.

Biografija[уреди | уреди извор]

Margaret Masterman je rođena u Londonu 4. maja 1910. u porodici Čarlsa F. G. Mastermana, britanskog političara radikalne Liberalne partije i šefa Biroa za ratnu propagandu, i Lusi Blanš Litelton, političarke, pesnikinje i pisca. Godine 1932, udala se za Ričarda Bevana Brejcvejta, filozofa. Oni su imali sina Luisa Čarlsa (rođenog 1937) i ćerku Katrin Lusi (rođenu 1940).

Rad[уреди | уреди извор]

Margaret Masterman je bila jedna od šest studenata Vitgenštajnovog kursa 1933–34, čije su beleške sastavljene kao Plava knjiga.[1] Godine 1955, ona je osnovala i rukovodila Jedinicom za istraživanje jezika Kembridža (CLRU), koja je izrasla od neformalne diskusione grupe u veliki istraživački centar u kompjuterskoj lingvistici u to vreme. Ona je bila student na Njunam koledžu u Kembridžu i proučavala je moderne jezike, a zatim i moralne nauke (kako se tada zvala filozofija). Jedinica za istraživanje jezika u Kembridžu osnovana je u maloj, ali lepoj zgradi zvanoj Adijev muzej u kojoj je bila smeštena dalekoistočna umetnost: male budističke skulpture bile su ugrađene u njene zidove i rezbarena vrata. Tokom perioda od dvadeset godina, počevši od 1953. godine, to je bio izvor značajnih istraživanja u oblasti mašinskog prevođenja, računarske lingvistike i kvantne fizike, iako izvan zvaničnih univerzitetskih struktura u Kembridžu. Finansirana je grantovima američkih agencija (AFOSR, ONR, NSF), vladinih agencija Velike Britanije (OSTI) i kasnije iz fondova EU u Luksemburgu. Njene računarske mogućnosti su bile primitivne — drevni ICL 1202 računar — i većina njenih ozbiljnijih proračuna je obavljena ili na mašini Univerziteta u Kembridžu, u tadašnjoj Matematičkoj laboratoriji, ili od strane posetilaca CLRU-a na lokacijama u SAD. Jedna mera njenog uticaja, od osoblja koje nikada nije prelazilo deset ljudi, bila je godišnja nagrada za životno delo Udruženja za računarsku lingvistiku u SAD, tri su dodeljene alumnima CLRU: Martinu Keju, Karen Spark Džouns i Joriku Vilks.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Ambrose, Alice; Lazerowtiz, Morris (2002). Ludwig Wittgenstein: Philosophy and Language. London: Routledge. стр. 16. ISBN 978-0415488440. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Wilks, Yorick (2000). „Margaret Masterman”. Ур.: Hutchins, John. Early years in machine translation: memoirs and biographies of pioneers. ISBN 978-90-272-4586-1. 
  • Lucy Cavendish College Archive
  • Masterman, Margaret (2003). Wilks, Yorick, ур. Language, cohesion and form: selected papers of Margaret Masterman, with commentaries. Cambridge University Press. ISBN 978-90-272-4586-1. 
  • Leon, Jacqueline (2000). Desmet, Paul, ур. Traduction automatique et formalization du language: les tentatives du Cambridge Language Research Unit (1955-1960). The history of linguistics and grammatical praxis. Peeters. ISBN 978-90-272-4586-1. 
  • Williams, William (1987). Margaret Masterman: In Memoriam. Computers and Translation. Springer. ISBN 978-90-272-4586-1.