Prividna smrt

С Википедије, слободне енциклопедије

Prividna smrt je prolazno stanje živog organizma u kome su bitne životne funkcije svedene na minimum kompatibilan sa životom, tako da se teško mogu otkriti običnim pregledom leša. Prividna smrt može trajati satima, a najčešće do oko 24 časa.

Najčešći uzroci prividne smrti su hipotermija i trovanje lekovima iz grupe depresora centralnog nervnog sistema (npr. barbiturati).

U svim slučajevima sumnje na prividnu smrt (posebno u slučajevima ugušenja, vješanja, utapljanja, udara groma, električne struje, srčanog udara i slično), ako na telu nema znakova smrti, lekar ili mrtvozornik obvezan je da preduzme postupak oživljavanja.

Izvori[уреди | уреди извор]

  • Арамбашић М и сар. Општа патологија, Дечје Новине, Горњи Милановац, 1990.
  • Ћерамилац А. Патологија механичких повреда, судскомедицински значај. Медицинска књига Београд-Загреб, 1973
  • Pravilnik o načinu i postupak za utvrđivanje vremena i uzroka smrti umrlih lica i za obdukciju leša, kao i za postupanje sa odstranjenim delovima ljudskog tela, "Sl. glasnik RS", br. 9/99 i 10/99 - ispr.