Đakon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grčki đakon u Crkvi Rođenja Hristovog u Vitlejemu.

Đakon (grč. διάκος), sveštenoslužiteljski čin i najniži stepen crkvene jerarhije, posvećen hirotonijom. Samostalno ne može da vrši nijedno bogosluženje, već samo pomaže episkopima i prezviterima. Đakona rukopolaže episkop.

To je pozicija u Hrišćanskoj crkvi koja je uglavnom povezana sa nekom vrstom službe Bogu. Iako su u prošlosti imali značajnije uloge, danas su uglavnom samo ispomoć prilikom liturgija.

Đakon, kao ustanova, potiče iz apostolskog vremena. Naime, pošto su se apostoli nalazili na čelu Crkve, njihova prva i osnovna služba bila je propoved o Gospodu Isusu Hristu i njegovom učenju. Ali, kada se broj učenika povećao, a brige oko upravljanja crkvenom opštinom umnožile, apostoli su predložili da se izaberu posebni ljudi koji će preuzeti brigu oko administrativnih i drugih poslova: „Ne dolikuje nama (apostolima) da ostavivši riječ Božju služimo oko trpeze.“ (Dap 6,2), kako bi dvanaestorica mogla neprestano da prebivaju „u molitvi i u službi riječi“. (Dap 6,4) I izabrali su sedam ljudi: Stefan, Filip, Prohor, Nikifor, Timon, Parmen i Nikola, koje će crkveno predanje nazvati đakonima (jevanđelist Luka opširno opisuje izbor i hirotoniju sedmorice đakona - Dap 6,1-6).

U početku hrišćanstva (u apostolsko doba), u Crkvi su služile i starije, pobožne žene - đakonise (grč. διακονίσσαι). Đakoni su imali liturgijsku i katihetsku funkciju, mada su u nekim slučajevima đakoni vršili i misionarsku službu, propovedali (Dap 7,2; 8,5) i vršili su i druge poslove. Služba đakona naziva se đakonija (grč. διακονία), a ta reč nalazi se u Novom zavetu ne samo u značenju službe đakona (Rim 12,7) nego i uopštenom značenju službe (Jev 1,14), službe proroka, apostola (1 Tim 1,12; Dap 1,17).

Đakona ima mirskog i monaškog reda (jerođakon). Počasno zvanje đakona mirskog reda je protođakon, a monaškog - arhiđakon. Odeždu đakona čine: orar, stihar i narukvice.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]