Jugoslavistika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Enciklopedija Jugoslavije (prvo izdanje)

Jugoslavistika (sloven. Jugoslovanske študije; mkd. Југословенски студии; alb. Studime Jugosllave; nem. Jugoslawistik; lat. Iugoslavistica) je višeznačna naučna disciplina koja je u svome istorijskom obliku korišćena kao krovni termin za posebne slavističke studije sa prostora bivše Jugoslavije (srbistika, kroatistika, makedonistika, montenegristika, slovenistika i bosnistika) dok se danas koristi u užem smislu interdisciplinarnoga proučavanja nastanka ideje jugoslovenstva, jugoslovenske države, njezine istorije, nestanka kao i određenih postjugoslovenskih društvenih fenomena.[1]

Raspad jugoslovenske države početkom 1990-ih doveo je u pitanje samo postojanje discipline dok su mnoge institucije menjale nazive, preusmerile se na emancipovanje posebnih i uže definisanih nacionalnih studija ili su zatvarane. Taj je proces stvorio potrebu za esencijalnim redefinisanjem jugoslavistike u odnosu na blisko srodnu južnoslavistiku (koja uz postjugoslovenski prostor uključuje i Bugarsku) i srbokroatistiku (koja se dalje diferencirala na kroatistiku, srbistiku, montenegristiku i bosnistiku).[2] U svome eseju „Fantom jugoslavistike” (nem. Das Phantom der Jugoslavistik) iz 1993. godine nemački slavista Rajnhard Lauer je istakao kako je cela disciplina jugoslavistike utemeljena na istorijskoj koincidenciji postojanja jugoslovenske države i na „isključivanje bugarskih komponenata i interesa” zaključujući da bi južnoslavistika trebala da zaume njeno mesto.[2] Uprkos ovim interpretacijama, konflikt na prostorima bivše Jugoslavije privukao je značajnu akademsku pažnju sa više od 130 objavljenih knjiga i sa brojnim autorima koji da izučavaju u okviru jugoslavenskih ili postjugoslavenskih studija.[3] Zbog tih je ratova jugoslavistika u toku 1990-ih bila usko povezana i sa bezbednosnim studijama.[4] Danas je ova disciplina u značajno suženom i preciznije definisanom obliku usmerena na interdisciplinarna istraživanja raznih jugoslovenskih i postjugoslovenskih fenomena, društvenih odnosa i praksi.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ana Petrov; Andrija Filipović (2017). „Introduction: Towards Yugoslav Studies”. AM Journal of Art and Media Studies (13): 1—4. 
  2. ^ a b Elena Mesner (2008). „Die Frage der Südslawistik/Jugoslawistik/Serbokroatistik nach 1991”. Kakanien Revisited. 27 (2): 1—6. 
  3. ^ Sabrina P. Ramet (2005). Thinking about Yugoslavia: Scholarly Debates about the Yugoslav Breakup and the Wars in Bosnia and Kosovo. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-85151-0. 
  4. ^ James Gow (1993). „Yugoslav studies and security studies: The future”. Journal of Area Studies. 1 (3): 169—176. 
  5. ^ „Razgovori o Jugoslaviji: uvod u (post) jugoslovenske studije (19)”. Muzej Jugoslavije. Pristupljeno 1. 5. 2022.