Antioh Afrodisije
Antioh Afrodisije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 6. vek |
Mesto rođenja | Ankira, Vizantija |
Datum smrti | oko 635. |
Mesto smrti | Vizantija, |
Svetovni podaci | |
Poštuje se u | Pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva |
Praznik | 24. decembar (pravoslavlje) |
Antioh Afrodisije (poznat i kao Antioh Pandekt ili Antioh Palestinski) je hrišćanski svetitelj i monah. Rodio se u 6. veku u Vizantiji, u blizini Ankire (današnja Ankara) u Maloj Aziji.
Podvizavao se kao monah u manastiru Svetog Save Osvećenog, u Palestini. Bio je savremenik i očevidac Vizantijsko-persijskog rata (602–628). Tokom ovog rata bio je svedok persijskog osvajanja Jerusalima i rušenja i pljačkanja manastira po Palestini tokom 614. godine. Bio je poznat po svojim vrlinama i svetosti. Poznat je po tome što je napisao knjigu Pandekta, u sto trideset glava. Preminuo je oko 635. godine.
Tokom vrste bogosluženja — Veliko povečerje u Pravoslavnoj crkvi se čita molitva Antioha Afrodisija „Molitva druga, Gospodu našem Isusu Hristu (Antioha, monaha Pendekta)“[1].
I daj, Vladiko, nama, koji odlazimo na spavanje, odmor tela i duše, i sačuvaj nas od mračnoga sna grehoviog, i od svakog tamnog i noćnog sladostrašća; ukroti nasrtaje strasti, ugasi raspaljene strele lukavoga koje na nas podmuklo lete; umiri telo naše, i svako zemno i veštastveno umovanje naše uspavaj. I daruj nam, Bože, bodar um, celomudren razum, srce trezveno, san lak i slobodan od svakog đavoljeg sanjarenja. I podigni nas u vreme molitve, utvrđene u zapovestima Tvojim, i duboko svesne zakona Tvojih. Daruj nam svenoćno slavoslovlje, da bismo pevali i hvalili i slavili prečasno i veličanstveno ime Tvoje, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova. Amin. Preslavna Prisnodjevo, Majko Hrista Boga. prinesi našu molitvu Sinu Tvome i Bogu našem, da spase Tobom duše naše.
Pandekt[uredi | uredi izvor]
Pandekt (grč. Πανδέκτης της άγίας Γραφης) je knjiga koju je Antioh napisao oko 620. godine. Sastoji se od duhovnih misli zasnovanih na Svetom pismu i na mislima svetitelja koji su živeli pre Antioha. Knjiga ima 130 poglavlja.[2]
Neki od poznatih citata iz Pandekta su:
Ako su demoni preklinjali Gospoda da ih ne pošalje u bezdan i molba im beše ispunjena, koliko li će pre biti uslišene molitve nas koji smo se obukli u Hrista, kada se molimo da se izbavimo od umne (duhovne) smrti? Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.[3]
Pojanje je dar Božji anđelima i ljudima kao način zajedničenja sa njim[4]
U poslednjem poglavlju Pandekta se nalazi spisak jeretika od Simona Vrača do sledbenika severijanskog Monofizitstva[5].
Srpska pravoslavna crkva slavi ga 24. decembra po julijanskom, a 6. januara po gregorijanskom kalendaru.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Veliko Povečerje, Tekst bogosluženja (strana 249)
- ^ ANTIOH PALESTINSKIЙ (pristupljeno 11. januara 2013)
- ^ Svetosavlje — Molitve i Bogosluženja: O molitvi (pristupljeno 11. januara 2013)
- ^ EPISKOP NIŠKI JOVAN (PURIĆ): CRKVENO POJANjE – DAR BOŽJI ANĐELIMA (pristupljeno 11. januara 2013)
- ^ „Antiochus of Palestine“ u katoličkoj enciklopediji
Literatura[uredi | uredi izvor]
- (jezik: srpski) „Žitija svetih“, 24. decembar, Justin Popović