Arhipelag Čagos

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karta arhipelaga

Arhipelag Čagos je grupa šest atola sa 60 tropskih ostrva u Indijskom okeanu, koja se nalaze oko 500 km južno od Maldiva i 1. 600 km jugozapadno od Indije, na pola puta između Afrike i Indonezije. Celi arhipelag je deo Britanske prekomorske teritorije.

Ukupna površina arhipelaga je 60 km², sa najvećim ostrvom Dijego Garsija koje ima površinu od 27,20 km². Najveći atol na svetu, Veliki Čagos, deo je arhipelaga Čagos i ima ukupnu površinu (uglavnom vodu) od 13.000 km² .

  1. Dijego Garsija (Dijego Garsija i tri mala ostrva)
  2. Egmont ostrva (7 ostrva)
  3. Peros Banos (27 ostrva)
  4. Solomonova ostrva (11 ostrva)
  5. Veliki Čagos (7 ostrva)
  6. Blenim greben


Ostrva je otkrio Vasko de Gama u ranom 16. veku, a osvojili su ga Francuzi u 18. veku kao deo Mauricijusa. Velika Britanija je preuzela arhipelag i Mauricijus 1814. godine.

Pre dolaska evropskih naseljenika na ostrvima je živelo nekoliko stotina stanovnika indijskog porekla poznatih pod imenom Ilois. Britanska vlada je sve Iliose proterala na Mauricijus i Sejšele u periodu između 1967. i 1973. godine.

Danas su jedini stanovnici ostrva pripadnici američke i britanske mornarice koji imaju bazu na ostrvu Dijego Garsija.

U toku je sprovođenje istrage o proterivanju domorodačkog stanovništva sa ostrva.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]