Atletsko stopalo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atletsko stopalo
Sinonimitinea pedis
Težak slučaj oboljenja
SpecijalnostiInfektologija
SimptomiSvrab, ljuštenje kože, crvenilo stopala
UzrociGljive (Trichophyton, Epidermophyton, Microsporum)
Dijagnostički metodNa osnovu simptoma, potvrđeno na kulturi ili mikroskopiji
LečenjeAntifungalni lekovi, aplicirati na koži ili preko usta
Frekvencija15% nasljedna bolest

Atletsko stopalo je uobičajena gljivična infekcija, ali ne morate biti sportista da biste je dobili. Ova iritantna bolest se obično javlja kod muškaraca i dječaka, ali je prilično česta i kod žena i djevojčica. Gotovo potpuno nepoznato oboljenje u staroj Grčkoj i Rimu, kada su ljudi hodali bosi ili nosili sandale, atletsko stopalo je prateći element u društvima u kojima većina stanovnika gotovo stalno nosi cipele.

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Atletsko stopalo

Tri su najčešća oblika atletskog stopala:[1]

  • mokasinski tip s promjenama koje najviše zahvaćaju tabane
  • interdigitalni tip gdje su dominantno zahvaćena područja između nožnih prstiju
  • upalni tip s jače izraženom pojavom mjehurića i maceracijama

Simptomi oboljenja su sljedeći[2]

  • intenzivan svrab, crvenilo, ispucala koža između nožnih prstiju, posebno četvrtog i petog.
  • ljuskavi, crveni ekcem koji svrbi i obično počinje između nožnih prstiju; ako se ne liječi, razvija se u ispucalu kožu sa plikovima koja se može inficirati
  • suva koža koja se ljušti na tabanima
  • neprijatan miris stopala
  • bjeličasti, zadebljani i lomljivi nokti koji se ljušte u slojevima, imaju neugodan miris.

Obratite se ljekaru[uredi | uredi izvor]

  • ako ekcem ne reaguje na antifungalne lijekove bez recepta ili druge kućne lijekove u roku od četiri do šest nedjelja; ili ako simptomi onemogućavaju na bilo koji način liječenje. Potrebna vam je medicinska dijagnoza ili ljekarski recept za odgovarajući lijek.
  • ako se ekcem razvije u plikove, sa velikim crvenilom, bolnim otokom ili gnojem; ili ako dobijete groznicu. Ovo su znaci sekundarne bakterijske infekcije koja zahtjeva liječenje oralnim antibioticima.
  • ako vam nokti na nogama postanu lomljivi ili promijene boju, obično budu bjeličasti. Ovaj oblik atletskog stopala je teško liječiti i obično zahtjeva dugotrajno liječenje kako bi se sprečilo njegovo ponavljanje.

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Različite vrste gljivica koje izazivaju atletsko stopalo pripadaju grupi zvanoj dermatofiti, koji takođe izazivaju svrab u predelu oko potkoljenica. Gljive se razvijaju u zatvorenom, toplom i vlažnom okruženju i hrane se keratinom, proteinom koji se nalazi u kosi, noktima i koži. Atletsko stopalo je lako zarazna bolest; može se širiti direktnim kontaktom sa infekcijom i česticama kože koje su ostavljene na krpama, cipelama i dnu tuš kade i oko bazena. Dok sjedenje bosih nogu pod tušem u teretani ili oko bazena može povećati vaše šanse da dobijete atletsko stopalo, veća je vjerovatnoća da ćete dobiti infekciju ako ne mijenjate znojne čarape ili cipele. Opasnost od dobijanja atletskog stopala može zavisiti i od vaše osjetljivosti. Na primjer, ljudi koji su bili na antibioticima dvije nedelje ili duže su u većem riziku jer taj lijek ne samo da sprečava infekciju, već može i da uništi korisne bakterije koje pomažu u sprečavanju širenja atletskog stopala.

Liječenje[2][uredi | uredi izvor]

Atletsko stopalo treba liječiti na prvi znak svraba stopala ili crvenila između prstiju. Većina slučajeva atletskog stopala može se liječiti antifungalnim prahom bez recepta i osnovnom higijenom. Ujutru i uveče dobro operite i obrišite stopala, svakodnevno mijenjajte čarape i ne nosite svaki dan iste cipele. Svakodnevno stavite puder protiv gljivica na stopala i u cipele. Potrudite se da vam stopala budu izložena vazduhu.

Ako ne možete da idete bosi ili da nosite sandale, nosite pamučne čarape i cipele od prirodnih materijala kao što su koža i tkanine, a ne vodootporne sintetičke materijale. Ako se ne liječi pravilno i brzo, infekcija može biti dugotrajna. Čak i kada se liječi lijekovima protiv gljivica, može proći nekoliko nedjelja da se infekcija očisti.

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Preporuke za prevenciju su sljedeće[1]

  • pranje nogu najmanje jednom dnevno i njihovo temeljito sušenje, posebno između prstiju
  • promjena čarapa nekoliko puta dnevno u slučaju pojačanog znojenja nogu
  • biranje obuće koja dopušta dostatnu cirkulaciju zraka
  • održavanje sportske obuće čistom i suhom te njihovo redovito mijenjanje
  • izbjegavanje bosonogog hodanja u saunama, teretanama ili na bazenima
  • korištenje vlastite opreme za uređivanje noktiju
  • preventivno korištenje antifungalnog praška u slučajevima učestalog vraćanja atletskog stopala

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).