Berengar Ivrejski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Berenger Ivrejski
Lični podaci
Datum rođenja900
Datum smrti6. jul 966
Mesto smrtiBamberg,
Porodica
SupružnikVila od Toskane
PotomstvoAdalbert of Italy, Guy of Ivrea, Conrad of Ivrea, Rozala od Italije, Gerberga d'Ivrea
RoditeljiAdalbert I od Ivreje
Gizela od Furlanije
DinastijaIvrea
PrethodnikLotar II od Italije
NaslednikOton I, car Svetog rimskog carstva

Berenger Ivrejski (, 900Bamberg, 6. jul 966) je bio markgrof Ivreje koji je od 950. do 961. uspješno uzurpirao titulu kralja Italije. Poticao je iz franačke plemićke porodice Anskarida. Bio je sin markgrofa Adalberta I od Ivreje i Gizela od Furlanije, kćeri kralja Berengara I iz dinastije Unruochinga. Po ženskoj liniji je bio potomak franačkog cara Luja Pobožnog.

Na mjestu markgrofa je svog oca naslijedio 923. poslije njegove smrti. Oženio se za Vilu, kćer bosonidskog markgrofa Bosoa od Toskane, odnosno nećaku kralja Iga od Italije. Hroničar Lijutprand Kremonski upravo njoj pripisuje brojne zločine na Berengarovom dvoru.

Godine 940. je Berengar uz podršku italijanskih plemića digao ustanak protiv svog ujaka. On ispočetka nije uspio, ali je Berengar, dobivši pravovremeno upozorenje od strane Igovog sina Lotara II izbjegao odmazdu Igovih trupa i pobjegao u Njemačku kod kralja Otona I. Oton se ispočetka nije htio petljati u sukob na jugu, te je Berengar iz Njemačke 945. sa najamnicima napao Italiju, svrgnuo Iga i na prijestolje nominalno doveo Lotara.

Lotar je pet godina kasnije umro, a dio historičara tvrdi da ga je otrovao Berengar, koji se proglasio kraljem. Nastojeći legitimirati svoju vlast, nastojao je Lotarovu udovicu Adelaidu prisilno udati za svog sina Adalberta. Kada je Adelaide to odbila, Berengar ju je dao zatočiti u zamak Garda, gdje ju je Willa stalno zlostavljala. Adelaide je, međutim, odatle uspjela pobjeći uz pomoć Adalberta Attoa od Canosse te zatražiti pomoć od Otona. Njemački kralj je 951. pokrenuo invaziju na Italiju i prisilio Berengara da se skloni u San Marino. U međuvremenu se Oton oženio za Adelaide, primio zakletve vjernosti italijanskog plemstva i sebe proglasio "kraljem Lombardije".

To je, na kraju priznao i sam Berengar, kome je Oton zauzvrat prihvatio titulu kralja Italije, ali ga prisilio da ga prizna kao sizerena. Godine 952. je Berengar u tom svojstvu došao na carsku skupštinu u Augzburgu kako bi se poklonio Otonu. Tada je pristao da Oton preuzme Furlansku, a Otonov brat, bavarski vojvoda Hajnrih I Veronsku marku.

Međutim, već 953. je Berengar digao ustanak i opsjeo Veronu. Otonu je nastavio prkositi, a 960. je čak napao papska područja pod Jovanom XII. Papa je pozvao Otona u pomoć i on je razbio Berengarovu vojsku, te ga u decembru 961. nakon osvajanja Pavije, proglasio svrgnutim. Godine 963. je Ivanov pokušaj da iza Otonovih leđa pregovara s Berengarovim sinom Adalbertom doveo do Otonovog marša na Rim u kome je papa svrgnut i imenovan novi papa Lav VIII. Berengar je zarobljen i odveden u Bamberg gdje je umro. Njegova supruga je ostatak života provela u samostanu.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Adalbert I od Ivreje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Berenger Ivrejski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Gizela od Furlanije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]