Pređi na sadržaj

Bilićka vodica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bilićka vodica
Bilićka vodica
Opšte informacije
MestoBilići
OpštinaSombor
Država Srbija
Vreme nastanka1900

Bilićka vodica je jedna od tri vodice koje se nalaze kraj Sombora. Nalazi se u salašarskom naselju Bilića, severozapadno od Sombora, u Zapadnobačkom okrugu. Kapelu na vodici je sagradio 1900. godine Kosta Georgijević-Grk.[1][2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Pored izvora ili bunara sa lekovitom i isceliteljskom vodom, za koju se verovalo da može da ozdravi čoveka i isceli bolesti, tokom ranijih vekova, bio je raširen običaj da budu građene omanje kapelice koje su nazivane vodice ili vodica. Bilićka vodica je jedna od tri vodice koje se nalaze kraj Sombora.[3]

O vodici[uredi | uredi izvor]

Pored salašarskog naselja Bilića, na vodici, 1863. godine Marija Beljanski rođ. Tešić podigla je drvenu kapelicu.

Kapelicu je osvetio somborski prota Đorđe Branković. Na istom mestu, somborski veleposednik, žitarski trgovac i bankar Kosta Georgijević-Grk podigao je 1900. godine zavetnu crkvicu posvećenu Ognjenoj Mariji (Sv. velikomučenici Marini), koja je i slava somborskog salaša Bilića.[3]

Kosta Georgijević je još 1891. godine platio čišćenje bunara na Bilićkoj vodici, nakon čega je bunar ponovo osvećen.[3]

Kapela[uredi | uredi izvor]

Jednobrodna kapela sa polukružnom oltarskom apsidom je bila sagrađena od opeke, krov je pokriven biber-crepom, a mali, šiljat toranj sačinjen je od lima.

Po svom spoljašnjem izgledu, kosini krova, zabatu i tornju, kapela se razlikuje od ostalih građevina na vodicama u okolini Sombora. Ima sličnosti sa katoličkim kapelama, koje postoje na ovim prostorima.[2]

Na zidovima kapele su oslikane ikone svete Marine, svetog Đorđa i svetog Nikole. Danas tu ima i nekoliko ikona na staklu i više ikona na platnu i papiru.

Uoči slave salašari su dolazili u crkvicu na bdenje, a na dan slave okupljali su se kraj crkvice i bunara.[2]

Bunar[uredi | uredi izvor]

Bunar je postojao pored kapele i od ranije, a predanje kaže da je bogati zadužbinar bio izlečen vodom sa ovog bunara, te je u znak zahvalnosti podigao crkvicu. Nad bunarom je ozidana kućica od opeke. Na zidovima iznad bunara oslikane su slike sa motivom sveti Đorđe ubija aždaju, sveta Marina i sveti Nikola.[2]

Krst[uredi | uredi izvor]

Krst ispred crkvice postavila su 1923. godine braća Petar i Sanko Racić.[1] Na krstu su sa jedne strane oslikani arhanđel Gavrilo i Bogorodica, a na drugoj strani se nalazi uklesan tekst koji ukazuje da su ga podigla braća Racić.[2]

Vodica danas[uredi | uredi izvor]

Bilićka vodica posvećena svetoj velikomučenici Marini – Ognjenoj Mariji, je mesto gde se salašari okupljaju jednom godišnje za praznik posvećen ovoj svetiteljki.

Današnji izgled kapela, krst i bunar dobili su devedesetih godina 20. veka.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Bilićka vodica

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Beljanski, Milenko (1979). Ponovo o somborskim salašima. Sombor: Beljanski Milenko. str. 13. 
  2. ^ a b v g d đ Đekić, Mirjana (2001). Vodice u Vojvodini. Beograd: Draganić. str. 71—72. ISBN 86-441-0307-5. 
  3. ^ a b v Stepanović, Milan. „Tri somborske vodice”. Ravnoplov. Pristupljeno 25. 11. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]