Bitka kod Agrigenta
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Bitka kod Agrigenta | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Prvog punskog rata | |||||||
Položaj Agrigenta | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Rimska republika | Kartagina | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Lucije Postumije Magel Kvint Mamilije Vitul |
Hanon Hanibal Giskon | ||||||
Jačina | |||||||
40.000 vojnika |
50.000 i garnizon u Agrigentu | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
nepoznato | 3.000 |
Bitka kod Agrigenta (Sicilija, 261. p. n. e. ) bila je prva bitka Prvog punskog rata. To je bio sukob između Kartagine i Rimske republike. Bitka je počela posle velike opsade, koja je počela 262. p. n. e. U bici pobeđuje Rimska republika i preuzima kontrolu nad Sicilijom, kao važnom žitnicom.
Uvod[uredi | uredi izvor]
Grupa italijanskih plaćenika Mamertinci 288. p. n. e. okupiraju Mesinu, grad na severoistoku Sicilije. Ubijaju sve muško stanovništvo, a žensko stanovništvo uzimaju kao svoje žene. Haraju okolinom i postaju problem za nezavisan grad Sirakuzu.
Kad je sirakuški tiran Hijeron II došao na vlast 265. p. n. e. odlučio je da se s njima razračuna. Zato opseda Mesinu. Mamertini traže pomoć u isto vreme i od Kartagine i od Rima.
U početku Rimljani ne žele da pomažu plaćenike koji su nepravedno oteli grad od njegovih građana. Osim toga Rim je pre toga imao pobunu plaćenika i to je bio dodatni razlog da im ne pomaže. Kartagina odlučuje da pomogne i šalje pomoć Mamertincima u Mesinu.
Videvši da se Kartagina zanima za plodnu Siciliju, Rimljani odlučuju da stupe na scenu. Rim nipošto nije želio da se Kartagina širi po Siciliji, pa ulaze u savez sa Mamertincima. Rimske trupe dolaze 264. p. n. e. na Siciliju (po prvi pun van Apeninskog poluostrva). Rimljani zatim prisiljavaju i Sirakuzu da uđe s njima u savez. Vrlo brzo jedine strane u sporu postaju Rim i Kartagina, a sukob počinje oko toga čija će biti Sicilija.
Opsada Agrigenta[uredi | uredi izvor]
Rimljani šalju celu armiju na Siciliju 262. p. n. e. Armijom komanduju dva konzula, Lucije Postumije Magel i Kvint Mamilije Vitul. Armija je imala 4 legije i ukupno 40.000 ljudi. Sirakuza je bila rimski saveznik i podržavala je rimski pohod.
Armija je krenula u junu prema Agrigentu na jugozapadnoj obali Sicilije. U Agrigentu je bio lokalni garnizon, kojim komanduje Hanibal Giskon. Agrigent je trebalo da bude baza za veliku armiju, za koju se očekivalo da dođe iz Kartagine.
Na vesti o dolasku rimske vojske Hanibal Giskon se zabarikadirao prethodno se snabdevši namirnicama iz okoline. Time je pripremio grad za opsadu i mogao je čekati pomoć iz Kartagine. Rimljani toga doba nisu raspolagali opsadnim spravama, tako da je jedini način osvajanja grada bila blokada. Blokiraju Agrigent i čekaju da se grad nakon dovoljno dugo vremena preda zbog gladi.
Posle nekoliko meseci opsade blokada se počela osećati po gradu, pa Hanibal Giskon traži hitnu pomoć Kartagine.
Dolazi pojačanje zime 262-261. p. n. e. pod vodstvom Hanona. Pojačanje se sastojalo od 50.000 ljudi, 6.000 konjanika i 60 ratnih slonova. Posle nekoliko manjih okršaja sa Rimljanima, Hanon dolazi blizu Rimljana želeći sukob, ali Rimljani izbegavaju bitku.
Time Rimljani dolaze u poziciju da su opkoljeni. Rimske linije snabdevanja sa Sirakuzom su prekinute.
Bitka kod Agrigenta[uredi | uredi izvor]
Opkoljeni Rimljani sa prekinutim snabdevanjem iz Sirakuze nalaze se u lošoj poziciji. Rizikuju da umru od gladi, pa zato se odlučuju za bitku. Međutim Hanon odbija borbu, nadajući se da će pomoću gladi lakše pobediti Rimljane. Ali unutar Agrigenta situacija je još lošija. Hanibal Giskon šalje dimne signale tražeći pomoć, pa su Kartaginjani bili prisiljeni da prihvate bitku. Detalje bitke različito opisuju različiti izvori.
Hanon je rasporedio kartaginjansku pešadiju u dva reda sa slonovima i pojačanjima u drugoj liniji, a sa konjicom na krilima. Bitka je dugo trajala i Rimljani uspevaju da probiju prednji red Kartaginjana. To izaziva paniku u pozadini pa kartaginjanske rezerve beže iz bitke. Rimljani pobeđuju, a konjica uspeva da zarobi nekoliko slonova. Kartaginjani, opkoljeni garnizon i Hanibal Giskon uspevaju da pobegnu.
Posledice[uredi | uredi izvor]
Rimljani zauzimaju Agrigent i sve stanovništvo prodaju u roblje. Dva konzula su bili pobedniici, ali zbog bega Kartaginjana nisu nagrađeni trijumfalnim povratkom.
Posle 261. p. n. e. Rimska republika kontroliše većinu Sicilije i time osigurava žito za sebe. To je bila prva velika bitka van Italije, što je Rimljanima dalo polet.