Bitka kod Projsiš Ajlaua

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Projsiš Ajlaua
Deo Rata četvrte koalicije

Napoleon na bojištu kod Ajlaua.
Vreme7-8. februar 1807.
Mesto
Ishod bez pobednika
Sukobljene strane
 Francuska  Ruska Imperija
 Pruska
Komandanti i vođe
Francuska Napoleon
Francuska Nikolas Sult
Francuska Mišel Nej
Francuska Luj Davu
Francuska Žoašen Mira
Ruska Imperija Leontij Benigsen
Ruska Imperija Petar Bagration
Kraljevina Pruska Anton L'Estok
Jačina
54.000 ljudi
200 topova[1]
72.000
400 topova[1]
Žrtve i gubici
30.000[1] 30.000[1]

Bitka kod Projsiš Ajlaua (nem. Preussisch-Eylau) južno od Kalinjingrada vođena je 7−8. februara 1807. u Napoleonovim ratovima između francuske i ruske vojske. Završena je bez pobednika, uprkos obostranim teškim gubicima.[1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Kretanje vojski pred bitku kod Ajlaua.

Početkom februara 1807, u zimskim operacijama u Istočnoj Pruskoj, ruske snage (oko 72.000 ljudi i 400 topova) generala Leontija Benigsena povlačile su se sa Visle prema Kenigsbergu (nem. Königsberg, danas Kalinjingrad). Francuska vojska (oko 54.000 ljudi i 200 topova), pod Napoleonom, energično su nadirale za Rusima, da bi im presekle odstupnicu i dejstvovale u njihovoj pozadini. Pruski korpus generala Antona L'Estoka približavao se na odvojenom pravcu svom savezniku Benigsenu.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

7. februar: bitka za grad[uredi | uredi izvor]

Prvi dan bitke. Francuzi su prikazani crveno, Rusi sivo, Prusi plavo.

Da bi sačuvao slobodnu odstupnicu za Kenigsberg, Benigsen je odlučio da primi borbu u okolini Ajlaua. Francuska prethodnica stigla je 7. februara rusku zaštitnicu pod komandom Petra Bagrationa jugozapadno od Ajlaua, a oko 14. časova prešla u napad na grad i njegovu okolinu. Krvave borbe vođene su do 22 časa: položaji na brežuljcima Ajlaua prelazili su 3 puta iz ruke u ruku, ali su ih na kraju zauzeli Francuzi. Ruska glavnina je za to vreme raspoređena severno i severoistočno od Ajlaua. Istovremeno, Napoleon je uputio Luja Davua sa 3. korpusom da obuhvati rusko levo krilo, a Mišela Neja sa 6. korpusom da obuhvati desno krilo i odseče ga od snaga L'Estoka; u centru je bio Nikolas Sult sa 4 korpusa, a pešadijska i konjička garda ostale su u opštoj rezervi južno i jugoustočno od Ajlaua.[1]

8. februar: ruski protivnapad[uredi | uredi izvor]

Drugi dan bitke, početak. Francuzi su prikazani crveno, Rusi sivo, Prusi plavo.

Pošto je Rusima ozbiljno ugrozio zaštitnicu, Napoleon je verovao da njihov otpor neće prevazići okvire zaštitničkih borbi, pa je glavninu svojih snaga rasporedio po snegu i magli u bivak u neposrednoj blizini protivnika i pod udarom njegove artiljerije. Benigsen, međutim, odlučio je da pređe u napad. Borbe su zato nastavljene sutradan jakim dejstvom ruske artiljerije na grad i bezuspešnim pokušajem Rusa da ga zauzmu svojim desnim krilom; privlačenjem 40 topova francuske Garde, kanonada je nastavljena obostranom žestinom. Pri takvom razvoju događaja, Napoleon je odlučio da svoje levo krilo zadrži na mestu, a desnim (Davu) obuhvati rusko levo krilo kod Zerpalena (nem. Serpallen) i Malog Zausgartena (nem. Klein Sausgarten); oba krila štitila je konjica.[1]

Francuzi zalutali u mećavi, konjica ih spasava[uredi | uredi izvor]

Dve divizije generala Pjera Ožroa, koje su dobile zadatak da podrže obuhvatni manevar Davua, u snažnoj vejavici i mećavi izgubile su pravac, pa su, kao i delovi 4. korpusa koji su nastupali od Rotenena (nem. Rothenen), došle u dodir sa ruskim desnim krilom i pod udar njegove artiljerije; razvile su se borbe prsa u prsa, u kojima su Francuzi imali dosta gubitaka. Čim je o tome obavešten, Napoleon je naredio zapovednicima francuske konjice, Žoašenu Mirau i Žan-Batistu Besijeru, da sa 80 eskadrona, postrojenih u brigadnu kolonu, napadnu ruski centar. Ruska konjica odmah je odbačena; Francuzi su probili i prve dve linije pešadijskog borbenog poretka, dok su s trećom, uz podršku rezervi i artiljerije, Rusi prešli u protivnapad.[1]

Francuzi potiskuju levo krilo, stižu Prusi[uredi | uredi izvor]

Drugi dan bitke, završnica. Francuzi su prikazani crveno, Rusi sivo, Prusi plavo.

Ali oko 13. časova pristigao je Davu; pošto je odbio ruske napade zauzeo je Zerpalen i plato Mali Zausgarten; protivnapadi ruskih rezervi ostali su bez rezultata, a rusko levo krilo nabačeno je na centar. Posle promenljivih borbi, ruski centar počeo je da popušta i da se povlači; Francuzi su zauzeli visove Krege (nem. Kreеge Berge) i tu postavili 30 topova. Posle gubitaka Auklapena (nem. Auklappen) i Kučitena (nem. Kutschitten) ruska odstupnica bila je ozbiljno ugrožena; napredovanje francuskog desnog krila ugrožavalo je pozadinu ruskih jedinica raspoređenih severoistočno od Ajlaua. Rusi nisu više imali rezerve. Ali oko 15 časova pojavio se L'Estok, koji je uspeo da dovede 5.500 ljudi (8 bataljona) preko Althofa, na pravcu za Šloditen (nem. Schloditten). Pošto je napao Davua, ovaj je morao napustiti Kučiten i povući se na Mali Zausgarten. No, Rusi nisu uspeli da povrate visove Krege i okolnu šumu.[1]

Francuska konjica preseca odstupnicu[uredi | uredi izvor]

Jedna Nejova brigada stigla je na bojište preko Althofa i napala rusko desno krilo; iako je u početku bila odbačena ruskim rezervama, uspela je kasnije da zauzme Šmoditen (nem. Schmoditten) i drum za Kenigsberg. Oba protivnika bila su iscrpljena. Benigsen je još jednom pokušao da oslobodi odstupnicu na desnom krilu, ali bez rezultata.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Oko 20 časova Rusi su se, pod zaštitom mraka, povukli. Uprkos ogromnim gubicima (svaka strana po 30.000 ljudi), bitka kod Ajlaua nije donela pobedu nijednoj strani, niti je uticala na dalji tok rata. Pošto je 8 dana ostao na bojištu kod Projsiš Ajlaua, Napoleon je 16. februara povukao trupe iza reke Pasarge (nem. Passarge, polj. Paslęka - Paslenka) u zimske kvartire.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 7). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 363—364. 

Literatura[uredi | uredi izvor]