Bitka kod Sevn Pajnsa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Sevn Pajnsa
Deo Američkog građanskog rata

Situacija pred bitku, 31. maja 1862.
Vreme31. maj1. jun 1862.
Mesto
Ishod Nerešena bitka.
Sukobljene strane
SAD Konfederativne Američke Države
Komandanti i vođe
Džordž Maklelan
Džozef Džonston  Ranjen
Jačina
36.000[1] 32.000[1]
Žrtve i gubici
5.000[1] 6.000[1]

Bitka kod Sevn Pajnsa (engl. Battle of Seven Pines), vođena od 31. maja do 1. juna 1862, bila je deo istočnog ratišta Američkog građanskog rata.[1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

U ofanzivi za osvajanje Ričmonda, glavnina unionističke armije, pod komandom Džordža Meklelena - 2, 3, 4, 5, i 6. korpus (oko 100.000 ljudi i 280 topova), rasporedila se 30. maja 1862. s obe strane reke Čikahominija (engl. Chickahominy River): 2 korpusa (3. i 4. divizija) prečla su na desnu obalu, a 3 korpusa (2, 5. i 6. divizija) ostala su na levoj. Pošto su bujice odnele mostove, a okolno zemljište bilo poplavljeno, snage levog krila, na desnoj obali, ostale su razdvojene i u slaboj vezi sa centrom i desnim krilom.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Snage Konfederacije, pod komandom generala Džordža Džonstona - 4 divizije, oko 63.000 ljudi, prikupile su se za odlučnu borbu i pojačale odbranu Ričmonda. Pošto je iskoristio razdvojenost protivnikovih snaga, Džonston je odlučio da ih pojedinačno tuče, pa ih je 31. maja oko podne napao kod Sevn Pajnsa (engl. Seven Pines), sela oko 8 km istočno od Ričmonda. Prvi napad bio je bez uspeha. Pred veče je Džonston ponovo pokušao da postigne odlučujuće rešenje, ali su unionisti prebacili deo 2. korpusa preko reke i izvršili protivnapad, i odbacili protivnika ka Fer Ouksu (engl. Fair Oaks, drugi naziv za bitku kod Sevn Pajnsa). Oštre borbe vođene su i sutradan, ali se bitka završila bez prednosti, prvenstveno, zbog nedovoćne obučenosti unionista za dejstvo po šumovitom i močvarnom zemljištu.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Od angažovanih 36.000 ljudi, unionisti su izgubili oko 5.000. Na strani Konfederacije, od 32.000 ljudi stradalo je oko 6.000, a teško je ranjen i sam general Džonston.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 8). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 547.