Valahadi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Valahadi ili Valaadi ili Vlahadi (grčki: Βαλαάδες, Valaades, Βαλαχάδες, Valahades) ime je grčko-jezičke muslimanske populacije koja je živela u jugozapadnoj Makedoniji. Njihov brok bio je negde oko 12000 ljudi.

Istorija i kultura[uredi | uredi izvor]

Valahadi su potomci pravoslavnih hrišćana islamiziranih u sedamnaestom i osamnaestom stoleću. Početkom 20. veka živeli su u najjužnijem delu Egejske Makedonije-u rejonu Neapolija, u srednjem toku reke Aliakmon. Njihova kultura, pak, nije se mnogo razlikovala od kulture Grka-hrišćana. Prema navodima bugarskog geografa Vasila Kančova, broj Grka muhamedanaca u Makedoniji krajem 19. veka bio je 14 373. Prema grčkoj statistici iz 1904. u sandžaku Servija bilo je 16070 Valahada. Valahadi su govorili grčki jezik i isticali svoje hrišćanske korene. Svoj jezik su, posle preseljenja zadržali čak i u turkojezičnom okruženju, nazivajući ga romeika. Kompaktne mase Valahada preselile su se u Istočnu Trakiju- Kumburgas, Kučuk-čekmendže i Čataldžu. Pogrešno se ponekad smatra da ime valahadi potiče od vlaha, te da su valahadi zapravo aromuni. Albanolog Gustav Vajgand, pak, iznosi hipotezu da ime „valahadi“ potiče od turskog „evala"- „pobogu“.