Vahan (vizantijski zapovednik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vahan (Βαάνης, jermenski: Վահան) je bio vizantijski vojskovođa, magister utriusque militiae (627, 634—636).[1] Najverovatnije je ubijen nedugo nakon bitke kod Jarmuka 636. godine.

Krajem 627. pratio je Iraklija na poslednjem pohodu protiv Persije. Decembra iste godine s odabranim vojnicima porazio je u boju Persijance, ubio njihovog zapovednika i uzeo istaknute zarobljenike. Nakon poraza carevog brata Teodora kod el Džabije 30. jula 634, imenovan je za stratega. Njegove dalje aktivnosti su veoma nejasne, ali je, kako se čini, 635. zajedno sa sakelarijem Teodorom branio oblast između Damaska i Emese od arapsko-muslimanske ekspanzije.[1] Zajedno sa sakelarijem Teodorom, Šahrbarazovim sinom Nikitom i gasanidskim kraljem Džabalom uzeo je učešća u bici kod Jarmuka (20. avgust 636) koja se završila pogubno po Vizantince; prema nekim izvorima Vahan je tom prilikom poginuo, a prema drugima je navodno preživeo i otišao na Sinaj u isposništvo.[1] Vizantijski izvori navode da su uoči finalne bitke Vahanove snage napustile Iraklija i izvikale svog zapovednika za cara.[1]

Vahan je bio rodom Jermenin, zapovednik gradskog garnizonoa Emese,[2] bio je postavljen za vrhovnog zapovednika u bici kod Jarmuka. Dok su Vahan i deo njegovih snaga izbegavali sukob da ne bi bili uništeni u samoj bici, arapska elitna konjica ih je progonila i uništila tokom njihovog kasnijeg povlačenja na putu za Damask, iako jedan drugi izvor navodi da je osramoćen Vahan možda otišao u manastir na Sinaju.[3] Arapski izvori naglašavaju „plemenito i pravedno ponašanje” Vahana u odnosu na druge rimske zapovednike.[4] Tvrdnje da su se Vahan ili njegovi vojnici pobunili protiv cara Iraklija pre Jarmuka, verovatno će biti propaganda da bi se krivica za poraz pripisala Jermenima.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g PLRE IIIA, pp. 161.
  2. ^ (jezik: jermenski) Bartikyan, Hrach. «Վահան» (Vahan). Armenian Soviet Encyclopedia. vol. xi. Yerevan: Armenian Academy of Sciences, 1985, p. 243.
  3. ^ Crawford 2013, str. 132.
  4. ^ El-Cheikh, Nadia Maria (2004). Byzantium Viewed by the Arabs. Cambridge, Massachusetts: Harvard Center for Middle Eastern Studies. ISBN 978-0-932885-30-2. 
  5. ^ Kaegi 1995.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]