Vegetativno razmnožavanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vegetativno razmnožavanje (lat. reproductio vegetativa) je tip bespolnog, klonalnog razmnožavanja biljaka, isključivo preko vegetativnih organa. U prirodi se odvija putem deobe ili odvajanja organa ili biljnih delova ili preko posebnih pupoljaka iz kojih nastaju: stoloni, izbojci, bočne lukovice krtole ili bulbili.[1]

Ožiljene zelene reznice japanskog šarenolisnog bresta
Juka dobijena iz reznice stabla
Izdanak vinove loze dobijen tehnikom kulture tkiva

Vegetativno razmnožavanje biljaka se zasniva na mogućnosti meristemskih ćelija (prisutnih u korenu, stablu, listovima) da se u odgovarajućim uslovima umnožavaju i diferenciraju u trajna tkiva i tako zatvore ozlede na organima ili nadoknade čitave nedostajuće organe. Tako se na primer, oko panja oborene džinovske sekvoje iz korenova razvijaju novi nadzemni izdanci. Divlja nana iz svakog članka otkinutog rizoma, može da razvije novu biljku. Vegetativnim razmnožavanjem jedne biljke može da nastane velika grupa biljaka identičnog genetičkom materijala - klon koji se često prostire na površinama od više hiljada kvadratnih metara (travnjak, šuma) i može da bude star i više hiljada godina.[2]

Veštačko vegetativno razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

U poljoprivredi i hortikulturi se često koriste metode umnožavanja biljaka koje se baziraju na sposobnosti biljaka da se vegetativno razmnožavaju. Pomoću reznica (odsečaka) stabla ili listova umnožavaju se mnoge vrste drveća (vrbe, topole) i ukrasnih biljaka a kalemljenjem se uzgajaju sorte voćki (jabuka, kruška) željenih osobina. Mnoge ugrožene biljke i korisne vrste koje se teško gaje umnožavaju se tehnikama kulture tkiva. Naime, u laboratorijama se in vitro u hranljivom medijumu, od nekoliko vegetativnih ćelija dobijaju kompletne mlade biljke.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jančić, Radiša (2010). Rečnik botaničkih morfoloških pojmova. Beograd. ISBN 978-86-7025-507-4. 
  2. ^ Jančić, Radiša (2008). Botanika farmaceutika. Beograd. ISBN 978-86-355-0746-0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]