Vitlovska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vitlovska
Geografske karakteristike
Ndm. visina600 m

Vitlovska kosa je jedna od kozarskih kosa sa nadmorskom visinom 589 metara. Nalazi se na sjeveru nacionalnog parka Kozara. Smještena je između dvije kozaračke rijeke, i to na desnoj obali Mlječanice i lijevoj obali Gračanice, koje se na sjeverozapadnom dijelu ovog visa i spajaju. (Gračanica se tu u Sastavcima uliva u Mlječanicu).

Ovaj kozarački vis je duga oko 5 kilometara a širok oko 1,5 kilometar. Postavljen je pravcem jugoistok-sjeverozapad. Bogat je crnogoričnom (smreka i jela) i bjelogoričnom (hrast, bukva i grab) prašumskom šumom i raznovrsnom divljči (divlja svinja, srneća divljač, zec, listica, divlja mačka, kuna...). Cijela je Kozara, kao i Vitlovska, bila u vremenu Austrougarskoe vladavine BiH, isprepletena uskotračnom prugom kojom se odvozila posječena šuma na daljnju preradu. I danas, pogotovo na Vitlovskoj, ostali su tragovi ove pruge, a to su nasipi, mostovi, čak i poneki truli pružni prag.

Vitlovska je poznata iz prošlosti po dva događaja.

  • 1851. godine je buknula buna krajških muslimana. Gradić Kozarac je bio jedan od centara bune protiv turske vlasti. Zato je turski sultan poslao Omer-pašu Latasa, koji je od tog pohoda serasker- vrhovni komandant, sa velikim brojem dobro naoružanih vojnika da uguši bunu. Paša je u svom krvavom pohodu spalio Kozarac. 7. aprila 1851. godine je sa svojim štabom zanoćio na ovom kozaračkom visu pa je mjesto na kome je zanoćio po tom istorijskom noćenju nazvano Pašini Konaci.
  • Drugi događaj na visu Vitlovska je iz novije istorije. U vrijeme NOB-e 1942. godine su na ovom kozaračkom visu bili smješteni partizanska bolnica, štmparija Kozarskog Vjesnika i glavni štab partizanskog odreda Kozare. Mjesto na kome je bila Partizanska bolnica na Kozari obilježeno je skromnim spomenikom na kome piše: „Ovde je bila bolnica“.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Vehid Gunić, Kozarac, 1988.
  • Galib Šljivo, „Omer-paša Latas“, 1977.
  • Google Earth, satelitski snimak dela Kozare usaglašen sa vojnom sekcijom tog terena

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]