Gota G.IV

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gota G.IV
Gota G.IV
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1916.
Uveden u upotrebu1917.
Statusneaktivan
Prvi korisnikNemačko vazduhoplovstvo
Dužina12,36
Razmah krila23,71
Visina4,30
Površina krila89,50
Prazan2.400
Normalna poletna3.635
Klipno-elisni motor2 h Mercedes D.IIa
Snaga2 x 191 kW
Brzina krstarenja110 km/h
Maks. brzina na H=0140 km/h
Dolet700 km
Plafon leta5.000 m
Brzina penjanja120 m/min

Gota G.IV (nem. Gotha G.IV) je dvomotorni, dvokrilni avion, strateški bombarder koga je u toku Prvog svetskog rata razvila i proizvodila nemačka firma Gothaer Waggonfabrik za potrebe nemačkog vazduhoplovstva. Pošto proizvodni kapaciteti nisu bili dovoljni da pokrije potrebe ovaj avion su licencno proizvodile još dve firme LVG i Siemens-Schuckert.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Aviona Gota G.IV Poljskog ratnog vazduhoplovstva
Kokpit aviona Gota G.IV
Avion Gota G.IV Nemačkog ratnog vazduhoplovstva
Detalj aviona Gota G.IV kljun aviona sa prozorima za olakšano sletanje
Avioni Gota G.IV parkirani pored hangara za Cepelin

Avioni familije Gota G su zamišljeni kao strateški bombarderi za bombardovanje u dubokoj pozadini neprijatelja. Na osnovu pozitivnog iskustva sa prethodna tri tipa ovih aviona Vrhovna komanda se odlučila na primenu ovih aviona za bombardovanje Velike Britanije jer je uočeno da su rezultati bombardovaanje Engleske pomoću Cepelina nezadovoljavajuće pa je dat nalog firmi Gota da napravi avion koji bi bio u tome efikasniji.

Glavna razlika između tipova G.III i G.IV bila je dodavanje krilca na donjim krilima radi poboljšanja upravljivosti aviona i olakšavanje ateriranja. Trup je bio potpuno prekriven vodootpornom šperpločom da bi se postigla veća čvrstoća i omogućilo bombarderu da ostane plutajući nekoliko sati u slučaju sletanja na vodu. Isecanje otvora na dnu trupa iza krila kako bi se omogućilo zadnjem mitraljezcu da puca unazad ispod letelice i ugradnju trećeg mitraljeza na stomaku aviona. Zbog operacija na većim nadmorskim visinama (iznad 4000 m), svaki član posade imao je primitivni aparat za disanje - bocu sa kiseonikom iz koje je disao pomoću cevi. Zbog niskih temperatura na ovim visinama, mitraljezi su imali električno „grejanje“ kako bi osigurali dobru funkcionalnost.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup pravougaonog preseka imao je drvenu rešetkastu konstrukciju ojačanu čeličnim žicama i presvučenu šperpločom. Trup je bio potpuno obložen šperpločom da bi se postigla veća čvrstoća. Korišćena je vodootporna šperploča što je teoretski omogućilo bombarderu da ostane plutajući nekoliko sati u slučaju sletanja na vodu. Na kljunu trupa bila su dva prozora za olakšavanje sletanja. Takođe je predviđena ugradnja trećeg mitraljeza na stomaku aviona čime se povećao ugao gađanja. Ispod trupa su postavljeni podvesni nosači koji su mogli da izdrže teret do 500 kg bombi.

Pogonska grupa: Avion Gota G.IV je imao dva linijska šestocilindrična motora Mercedes D.IVa snage 260 KS sa vodenim hlađenjem smetenih u gondole. Pored ovih osnovnih motora u pojedine avione ovog tipa ugrađivani su motori: Majbah 245 KS, Argus Ac III 180 KS i Hiero Type H IV snage 230/240 KS za Austrougarsko vazduhoplovstvo. Gondole su bila metalna kućišta smeštena između gornjih i donjih krila. Pored motora u njima su bili smešteni hladnjak za rashladnu tečnost, hladnjak za ulje i rezervoari za gorivo i ulje. Pored ovih rezervoara za gorivo u cilju povećanja doleta ugrađivani su i dodatni rezervoari u korenu gornjeg krila. Ukupna zapremina svih rezervoara za gorivo je iznosila 620 litara. Motori su bili okrenuti suprotno od smera kretanja aviona pa su na vratilima motora bile postavljene drvene dvokrake potisne elise. Sa prednje strane gondola nalazili su se otvori za vazduh i sistem za regulisanje protoka rashladnog vazduha.

Krila: Gota G.IV je bio dvokrilac sa krilima pravougaonog oblika i nejednakim rasponom krila. Gornje duže krilo imalo je raspon 23,7 m, donje krilo 21,9 m. Oba krila su u korenu bila široka 2,3 m. Rastojanje između krila je bilo 2,22 m, a ugao nagiba strele je bio 1° 10 '. Krila su imala klasičnu drvenu strukturu pokrivenu platnom. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila i na gornjim i donjim krilima. Gornja i donja krila su bila između sebe povezana metalnim upornicama i zatezačima od klavirske čelične žice. Sa svake strane krila su imala po tri para upornica. Repne, trouglaste površine bile su oblikovane strukturom od čeličnih cevi i obložene platnom.

Stajni trap se sastoji od čelične konstrukcije sa dva točka koja je postavljena ispod svake gondole motora, sa kojima je činila sastavni deo. Treća oslona tačka aviona je bila drvena elastična drljača ugrađena ispod repa aviona.

Naoružanje Ovaj avion je obično bio naoružan sa 2 do 3 mitraljeza Parabelum LMG 14 kalibra 7,92 mm. Zbog niskih temperatura na visinama, mitraljezi su imali električno „grejanje“ kako bi osigurali dobru funkcionalnost. Avioni Gota G.IV isporučeni Austrougarskom vazduhoplovstvu su bili opremljeni mitraljezima Schwartzlose kalibra 8 mm.

Varijante[1][uredi | uredi izvor]

  • Gota G.I - Model sa motorom 2 h Benc Bz III snage 150 KS, 1914. g. proiz. 18 kom.
  • Gota G.II - Model sa motorom 2 h Mercedes D IV snage 220 KS, 1916. g. proiz. 14 kom.
  • Gota G.III - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1916. g. proiz. 25 kom.
  • Gota G.IV - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1916. g. Firme Go, LVG i SSW, proiz. 142 kom.
  • Gota G.V - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1917. g. verzija G.IV, proiz. 120 kom.
  • Gota G.Vа - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1918. g. verzija G.V, proiz. 125 kom.
  • Gota G.Vб - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1918. g. verzija G.Vа, proiz. 80 kom.
  • Gota G.VII - Model sa motorom 2 h Majbah Mb IVa snage 245 KS, 1918. g. proiz. 8 komada

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Prva dnevna bombardovanja Britanije avionima Gota G.IV odigralo se 25. maja 1917. Dvadeset i jedan avion bombardovao je Folkestone i Shornklife u Kentu. 95 ljudi je poginulo, a 260 ranjeno. Uobičajeno opterećenje bombama za napad na Britaniju iznosilo je 300 kg (6h50 kg). Povećani gubici prouzrokovani poboljšanjem odbrane (uvođenjem novih lovaca) primorali su komandu da pređe od septembra 1917. na noćno bombardovanje. Čak i u ovom kratkom periodu, vazdušno bombardovanje je prouzrokovalo veći gubitak života i značajniju štetu od svih prethodnih bombardovanja Cepelinima[2].

U martu 1917. godine, bombarderi Gota G.IV su prvi put razmešteni na Balkanu gde su učestvovali u vojnim operacijama na Balkanskom ratišti kako u bombardovanju srpskih gradova i komunikacija tako i u borbama na Solunskom frontu.

Avion Gota G.IV je korišćen na strani Nemačke i Austrougarske sve do kraja rata. Posle Prvog svetskog rata ove avione je koristila Poljska u ratu protiv Sovjetskog Saveza.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  2. ^ https://www.valka.cz/topic/view/53672#199814

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Hauke, Erwin; Schroeder, Walter; Toetschinger, Bernhard (1988). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 978-3-900310-46-2. 
  • Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  • Rendulić, Zlatko (1974). Vazduhoplovne doktrine - gledišta i tehnika. Beograd, Vojnoizdavački zavod.
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]