Dagon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dagon predstavljen kao bog-riba - Muzej luvr

Dagon (hebr. דָּגוֹן‎) je zapano-semitsko božanstvo, nacionalni bog Filistejaca nakon preseljenja iz Hanana[1]. Dagon − jevrejski oblik imena božanstva Dagan se pominje u akadskim tekstovima i izvora iz Maria, Eble i Ugarita[2].

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je ime ovog božanstva povezano sa drevnohebrejskim ""דגן ( «Dagan" zrno). Sanhuniaton u svojim spisima navodi da Dagon znači SITON (na starogrčkom - zrno). Dalje navodi: "Dagon, nakon pronalaska pluga, se naziva Zevsov Arotri". "Arotri" znači "ratar, vezan za poljoprivredu."

Drevnohebrejski termin "דג" ( «Dan", riba) je zasnovan na narodnoj etimologiji. Druga hipoteza, ime Dagan povezuje sa arapskim korenima, gde Dagan znači «biti oblak". Premaovoj etimologiji, Dagan - je bog poljoprivrede, "davalac hrane", ribe, vode, božanstvo ili bog kiše.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Dagon, je pre svega pominjan kao bog poljoprivrede i plodnosti, neko ko je otkrio plug i učio ljude da sade kukuruz i druge žitarice i peku hleb[3].

Po predanju Svetog pisma Dagon je filistejski idol, čije ime sa vezuje za hebrejsku reč Dag (riba), a predstavlja se kao polučovek-poluriba.

Genealogija[uredi | uredi izvor]

U filistejskoj mitologiji predstavlja se kao sin neba i zemlje; brat Betila, Aela i Atlanta. Imao je usvojenog sina Demarunta koji je bio sin Astarte i Melkarta.

U mitologjia Ugarit pominje se kao otac boga Baala.

Istoriografija[uredi | uredi izvor]

Prvi put se pominje u Akadskim dokumentima (23. vek p. n. e.) kao vrhovno božanstvo stanovništva na desnoj obali srednjeg Eufrata. Prvi pomeni Dagonovog kulta kod drevnih Semita Sirije i Hanaana nalaze se u dokumentima 15-14. veka pre nove ere. a otkriveni su u Ugaritu.

Dagonov hram se nalazi u glavnim gradovima srednjeg Eufrata - Mari i Kritu. Značaj uticaj Dagonov kult je imao i u Vavilonu za vreme vladavine Hamurabija ][1].

O rasprostranjenosti Dagonovog kulta u Hanaan svedoče spomenuta mesta u Bibliji sa imenom Bet-Dagon u zemljama plemena Jude i Ašera.

Kult Dagon je preuzeli su filistejci, kao nacionalno božanstvo (1 Samuel 5:. 1-7). Biblija nam govori kako da organizuje praznik u čast Dagona (Sudije 16:23.); Uništenje Dagonovog hrama u Samson Gazi (Sudije 16 :. 23-30). Dagonov hramove u Ašdodu uništio je Jonatan Apfus (I Makav. 10 :. 83-84). Kult Dagonov u Ašdodu se održao i nakon odlaska filistejaca (I Makav. 10:83).

Ime božanstva je prisutno u ličnim imenima Akadskih kraljeva (Iddin-Dagan, Ishme Dagan).

U Eblu daganov kult igra važnu ulogu, pominje se sa epitetom "g" i "gospodin Tuttul". Hramovi, praznici i čak grad je, verovatno posvećen Daganu.

često se u mitovima i legendama, pominje kao otac goga Baala.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Dagon Jevrejska elektronska enciklopedija
  2. ^ La figura de Dagan Lluís Feliu — Academia.edu
  3. ^ «Mifы narodov mira» N. A. Kun, Ю. B. Cirkin, V. Я. Petru / Moskva, Astrelь, 2006