Danilo Stolpnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danilo Stolpnik

Sveti Danilo Stolpnik je bio stilit, rođen 409. godine u selu Merata blizu grada Samosate na reci Eufrat, a preminuo 11. decembra 493. živeći na stubu više od trideset godina.[1]

Žitije[uredi | uredi izvor]

Žitije ovog svetitelja je sačuvano u dve verzije. Rođen je u porodici hrišćana Ilije i Marte.[2] Sa dvanaest godina je krišom pobegao u manastir, ali tamo nisu želeli da ga prime zbog toga što je bio suviše mlad. Međutim, popustili su zbog Danilove upornosti, a i roditelji koji su ga u međuvremenu pronašli, saglasili su se da ostane u manastiru. Danilo je imao želju da upozna dvadeset godina starijeg Simeona Stolpnika, što mu se i ostvarilo kada je iguman njegovog manastira išao poslom za Antiohiju, te je poveo i mladog kaluđera.[3] Ta poseta je ostavila veliki utisak na njega. Kada je iguman umro, kaluđeri su tražili od Danila da zauzme njegovo mesto. Međutim, umesto toga, on se ponovo zaputio kod Simeona, a potom u Carigrad, odnosno u predgrađe Anaplus, gde se 460. godine popeo na stub i tako simbolično postao Simeonov naslednik. Ubrzo je stekao ugled u narodu i napravljen mu je veći stub. Verovalo se u njegove isceliteljske i proročanske moći.

U žitiju se navodi i Danilov znatan politički uticaj. Učestvovao je u pregovorima vizantijskog cara Lava I i Gubazisa, cara Lazike. Car Lav je veoma poštovao Danila, navodno se i sam uverivši u njegove natprirodne moći, te je jednom prilikom naredio da se napravi krov na stubu na kome je obitavao Danilo kako bi ga spasao od smrzavanja, što se jednom umalo i desilo. Danilo se ovoj odluci u prvo vreme protivio, a onda je popustio. Kada je car Vazilisk (475—476), čiji je dolazak na vlast Danilo navodno i prorekao, ušao u sukob sa patrijarhom Akakijem (472—489), jer je želeo da širi monofizitizam, patrijarh je zatražio Danilovu pomoć. Danilo je tada sišao sa svog stuba i zaputio se ka caru. Međutim, putem su ga nosili vernici jer mu noge nisu navikle na hodanje. Car je izbegavao susret sa monahom, ali kada je ovaj predskazao njegovu skoru smrt, zatražio je pomirenje. Međutim, Danilo nije želeo da porekne svoje proročanstvo i vratio se na svoj stub. I zaista, Vaziliska je na prestolu zamenio stari car Zenon (476—491), koji je ispoštovao Danila ne želeći da pravi istu grešku kao njegov šurak Vazilisk.

Kada je umro, Danilu je priređena velelepna sahrana, a upriličen mu je veliki sarkofag od skupocenog kamena.[1]

U umetnosti[uredi | uredi izvor]

U žitiju se pominje ikona ovog svetitelja sačinjena od srebra i teška više od trideset kilograma.[1]

Praznik[uredi | uredi izvor]

Pravoslavna crkva slavi ga 11. decembra.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Politikin zabavnik broj 2973, datum: 30.1.2009. „Život na vrhu stuba“: strane 5 & 6. Izdaje i štampa: Politika AD. Beograd.
  2. ^ „Prepodobni Danilo Stolpnik”. spc.rs. 
  3. ^ Milankovic, Mirjana (2016-12-22). „Prepodobni Danilo Stolpnik”. Manastir Osovica. Pristupljeno 2024-01-22. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]