Dinastija Severni Sung

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kina za vreme dinastije Severni Sung oko 1111. godine
Istorija Kine
Istorija Kine
ANTIKA
Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e.
Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e.
Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e.
Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e.
 Zapadni Džou
 Istočni Džou
   Proleće i Jesen
   Zaraćene države
CARSTVO
Dinastija Ćin 221–206 p. n. e.
Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e.
  Zapadni Han
  Dinastija Sin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Vej, Šu i Vu
Dinastija Đin 265–420
  Zapadni Đin
  Istočni Đin Šesnaest
kraljevstava
Južne i Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Suej 581–618
Dinastija Tang 618–907
  (Druga Džou dinastija 690–705)
Pet dinastija i
deset kraljevstava

907–960
Dinastija Ljao
907–1125
Dinastija Sung
960–1279
  Severni Sung Zapadni Sja
  Južni Sung Đin
Dinastija Juan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Ćing 1644–1911
SAVREMENO DOBA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina

1949–sadašnjost
Republika
Kina (Tajvan)

1949–sadašnjost
Car Tai-cu iz dinastije Sung, osnivač dinastije Sung, oko 1000. godine
Pagoda hrama Lingjan u Šandongu iz 1063. godine

Krajem 9. veka veliki je seljački ustanak gotovo uništio središnju vlast dinastije Tang. Kina je podijeljena na 10 država s malim ostatkom carstva kojim je vladalo pet dinastija u nizu (tzv. Kasni Lijang).

U januaru 960. godine, general Čao Kjang-jin je izvršio državni udar koji je iskoristio Sung Tai-cu (Car Tai-cu iz dinastije Sung) da se dokopa prijestola. Vešti vojni i politički vođa Taicu je postao prvi care nove dinastije Sung. On je uspeo da ujedini Kinu i uništi pretnju sa severa, ali dinastija Sung nikada nije povratila pod svoju vlast Anam (severni Vijetnam), a kitanska država Lijao još uvek je zauzimala granična područja na severoistoku gde su osnovali svoje carstvo u Mandžuriji i unutrašnjoj Mongoliji. Na severozapadu su Tagnuti osnovali snažno carstvo Si Sja. Ta su područja ostala pod stranom vlašću do 1368. godine.

Nova država bila je razjedinjenija nego što je bila u vreme dinastije Tang, a i vojno slabija. Međutim, „Carski vladajući sastav” još je više pojednostavljen i ustanovljena je uprava činovnika po zasluzi. To je bilo i razdoblje brzoga gospodarskog razvoja. U razdoblju od 750. do 1100. stanovništvo se gotovo udvostručilo, uglavnom zbog širenja uzgoja pirinča (koja potiče iz jugoistočne Azije) u središnjoj i južnoj Kini što je dovelo do stvaranja viškova hrane[1]. Ovo povećanje broja stanovnika je bio razlog što se središnja vlast povukla iz svestranog i temeljnog upravljanja trgovinom i ona je prepuštena slobodnom tržištu. Trgovina je nadalje dosegla veći razvoj upotrabom papirnog novca, te velikom koncentracijom trgovine oko prve prestonice Sunga, Kajfenga. Kajfeng je bio i središte kanala (Veliki kanal) i mreže puteva države Sung.

Spisak vladara dinastija Severni Sung[uredi | uredi izvor]

Posthumno ime1 Hramovno ime Lično ime Vladarsko ime Period vladavine
Konvencija za navođenje: hramovno ime.
Car Da-sjao
大孝皇帝 (Dàxiào huángdì)
Tai-cu
太祖 (Tàizǔ)
Džao Kuang-jin
赵匡胤 (Zhào Kuāngyìn)
Đijen-lung (建隆)
Ćijen-d’ (乾德)
Kai-bao (开宝)
960-963
963-968
968-976.
Car Vu-ven
武文皇帝 (Wǔwén huángdì)
Tai-cung
太宗 (Tàizōng)
Džao Guang-ji
赵光义 (Zhào Guāngyì)
Tai-ping-sjing-guo (太平兴国)
Jung-sji (雍熙)
Duan-gung (端拱)
Čun-hua (淳化)
Dž’-dao (至道)
976-984
984-987
988-989
990-994
995-997.
Car Juen-sjao
元孝皇帝 (Yuánxiào huángdì)
Džen-cung
真宗 (Zhēnzōng)
Džao D’-čang
赵德昌 (Zhào Déchāng)
Sjen-ping (咸平)
Đing-d’ (景德)
Da-džung-sjang-fu (大中祥符)
Tijen-sji (天禧)
Ćijen-sjing (乾兴)
998-1003
1004-1007
1008-1016
1017-1021
1022.
Car Ming-sjao
明孝皇帝 (Míngxiào huángdì)
Žen-cung
仁宗 (Rénzōng)
Džao Šou-ji
赵受益 (Zhào Shòuyì)
Tijen-šeng (天圣)
Ming-dao (明道)
Đing-jou (景祐)
Bao-juen (宝元)
Kang-ding (康定)
Ćing-li (庆历)
Huang-jou (皇祐)
Dž’-h’ (至和)
Đija-jou (嘉祐)
1023-1032
1032-1033
1034-1038
1038-1040
1040-1041
1041-1048
1049-1054
1054-1056
1056-1063.
Car Sjuen-sjao
宣孝皇帝 (Xuānxiào huángdì)
Jing-cung
英宗 (Yīngzōng)
Džao Cung-š’
赵宗实 (Zhào Zōngshí)
Dž’-ping (治平) 1063-1067.
Car Šeng-sjao
圣孝皇帝 (Shèngxiào huángdì)
Šen-cung
神宗 (Shénzōng)
Džao Džung-džen
赵仲针 (Zhào Zhòngzhēn)
Sji-ning (熙宁)
Juen-feng (元丰)
1068-1077
1078-1085.
Car Džao-sjao
昭孝皇帝 (Zhāoxiào huángdì)
Dž’-cung
哲宗 (Zhézōng)
Džao Jung
赵佣 (Zhào Yōng)
Juen-jou (元祐)
Šao-šeng (绍盛)
Juen-fu (元符)
1086-1094
1094-1098
1098-1100.
Car Sjen-sjao
显孝皇帝 (Xiǎnxiào huángdì)
Hui-cung
徽宗 (Huīzōng)
Džao Đi
赵佶 (Zhào Jí)
Đijen-džung-đing-guo (建中靖国)
Čung-ning (崇宁)
Da-huan (大欢)
Dženg-h’ (政和)
Čung-h’ (重和)
Sjuen-h’ (宣和)
1101
1102-1106
1107-1110
1111-1118
1118-1119
1119-1125.
Car Žen-sjao
仁孝皇帝 (Rénxiào huángdì)
Ćin-cung
钦宗 (Qīnzōng)
Džao Dan
赵亶 (Zhào Dǎn)
Đing-kang (景康) 1125-1127.
1. Vladari dinastije Sung imali su kompleksna posthumna imena. Radi preglednosti, u tabelama su data skraćena posthumna imena. Celovita posthumna imena nalaze se u spisku vladara na članku o ovoj dinastiji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Boston; Walthall, Anne; Palais, James B. (2006). East Asia: A Cultural, Social, and Political History. Houghton Mifflin. str. 156-167. ISBN 978-0-618-13384-0.  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]