Dodatna komponenta

Mozila Fajerfoks sa prikazom instaliranih priključaka

U računarstvu, priključak (engl. plug-in) je softverska komponenta koja dodaje specifično svojstvo na već postojeću aplikaciju. Kada aplikacija podržava priključke, onda odobrava prilagođavanje prema korisničkim potrebama. Najčešći primeri su priključci korišćeni u veb pregledačima, da dodaju nova svojstva kao što su veb pretraživači, skeneri virusa, ili mogućnost da upotrebimo novi tip datoteke kao što je novi video format. Poznati priključci pregledačima uključuju Adobe Flash Player, QuickTime Player, i Java priključak, koji može da pokrene Java aplete na stranice koje se izvršavaju na lokalnoj Java virtuelnoj mašini.

Teme su paketi koji sadrže dodatne ili promenjene grafičke detalje, koje smo postigli korišćenjem grafičkog korisničkog interfejsa, koje mogu biti primenjene na specifičan softver i veb stranice, i time omoguće korisniku da promeni izgled u skladu sa korisničkim potrebama i željama.

Svrha i primeri

Aplikacije podržavaju priključke iz mnogo razloga. Neki od glavnih razloga uključuju:

• omogućavanje nezavisnim programerima da proširuju aplikaciju
• podržavanje lakog dodavanja novog svojstva
• redukovanje veličina aplikacija
• odvajanje izvornog koda od aplikacija zbog nekompatibilnih softverskih licenci

Tipovi aplikacija i zašto koriste priključke:

• Uređivač zvuka koristi priključke da generiše, procesuira i/ili analizira zvuk (Ardour, Audacity)
• Klijenti elektronske pošte koriste priključke da šifruju i dešifruju elektronksu poštu(Pretty Good Privacy)
• Grafički softver koristi priključke da podrži formate dadoteka i procesuira slike (Adobe Photoshop, GIMP)
• Softver za reprodukovanje medija koristi priključke da bi podržao različite formate datoteka i na njih primenio filtere(foobar2000, GStreamer, Quintessential, VST, Winamp, XMMS)
• Analizator paketa koristi priključke za dešifrovanje različitih formata paketa(OmniPeek)
• Uređivač teksta i integrisano razvojno okruženje koriste priključke da bi podržali različite programske jezike (Eclipse, jEdit, MonoDevelop)
• Internet pregledači koriste priključke za puštanje video formata i prezentacija (Flash, QuickTime, Microsoft Silverlight, 3DMLW)

Mehanizam

Kao što je prikazano na slici glavna aplikacija omogućava servise koji mogu da koriste priključke, uključujući i to da priključci mogu sami sebe da registruju i povežu sa glavnom aplikacijom i protokolom za razmenu podataka sa priključcima. Priključci zavise od servisa glavne aplikacije, i uglavnom ne rade samostalno. Glavna aplikacija radi samostalno, nevezano za priključke, omogućavajući krajnjim korisnicima da dodaju i ažuriraju priključke dinamički, bez potrebe za menjanjem glavne aplikacije.

Programeri obično implementiraju funkcionalnost priključaka korišćenjem deljenih biblioteka instaliranih na mestu koje je predefinisala glavna aplikacija. HajperKard podržava sličnu sposobnost, ali se češće uključuje kod priključka koji je smešten u HajperKard dokument. HajperKard stek je postala samostalna aplikacija, distribuirana kao nezavisna jedinka takva da krajnji korisnici mogu da je pokrenu, bez dodatnih instalacionih koraka. Programi mogu takođe implementirati priključke učitavajući skript datoteke napisane u programskom jeziku kao što su Python ili Lua.

U poređenju sa ekstenzijama

U Mozila Fajerfoks internet pregledaču, dodaci malo se razlikuju u odnosu na priključke. Fajerfoks podržava priključke koristeći NPAPI. Kada pregledač naiđe na sadržaj koji može da se obradi priključkom, tada se ti podaci njemu i šalju. Ekstenzija, ili "add-on" je korisnički interfejs koji može da doda opcije kao što su menadžer za skidanje podataka, traka sa alatkama, ili dodaci specifični za tu internet stranicu.

Originalni podsticaj iza razvoja Mozile Fajerfoksa bila je mala bazna aplikacija, ostavljajući egzotičnu ili personalizovanu funkcionalnost da bude implementirana od strane ekstenzija.

Razlika između priključaka i ekstenzija je u načinu korišćenja od strane drugih internet pregledača, kao što je Majkrosoft Internet Eksplorer, gde uobičajena ekstenzija može biti nova traka sa alatkama. S obzirom da i priključci i ekstenzije povećavaju korisnost originalne aplikacije, Mozila koristi termin "add-on" kao kategoriju koja uključuje module koji sadrže priključke, ekstenzije i teme.

Istorija

Priključci su se pojavili sredinom 1970-ih, kada je EDT uređivač teksta bio pokretan na Unisys VS/9 operativnom sistemu koristeći UNIVAC Series 90 mejnfrejm računar omogućavajući pokretanje programa iz uređivača, i dozvoljava pristup uređivačkom baferu, dozvoljavajući spoljašnjem programu da pristupi uređivačkoj sesiji u memoriji. Priključak može da pozove uređivač, da izvrši preuređivanje teksta, koristeći bafer koji uređivač deli sa priključkom. Univerzitet Vaterlo Fortran kompilator koristio je ovu sposobnost da omogući interaktivnu kompilaciju Fortran programa uređivanim pomoću EDT uređivača.

Jako rane softverske aplikacije ličnih računara koje koriste funkcionalnost priključka uključuju HajperKard i QuarkXPress na Mekintošu, oba objavljena 1987. 1988. Silicon Beach Software su uključili funkcionalnost priključaka u Digital Darkroom i SuperPaint, a Ed Bomke je uveo termin priključak(plug-in).