Enciklopedija zadovoljstva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Enciklopedija zadovoljstva je najranije sačuvano erotsko delo na arapskom jeziku, koje je u 10. veku napisao srednjovekovni arapski pisac Ali ibn Nasr el Katib.

Ovo delo je poslužilo kao inspiracija za skulpturu koju je Gada Amer napravila 2001. godine.

Knjiga[uredi | uredi izvor]

Enciklopedija zadovoljstva sadrži knjigu Jawami' al-ladhdha, koja detaljno opisuje gej i lezbijsku erotsku ljubav. Ona navodi nekoliko imenovanih i neimenovanih pesnika, pisaca, filozofa i lekara i poziva se na njih kao izvore. Jedan od najpoznatijih i najčešće citiranih autora bio je Abu Nuvas. On se smatra „ocem arapske erotske poezije”.[1]

Knjiga sadrži izveštaje grčkog lekara iz 2. veka, koji su zabeležili srednjovekovni arapski pisci. Lekar je pregledao svoju ćerku koja je bila lezbijka, i zaključio da je njena seksualnost nastala „zbog svraba između male i velike stidne usmine, koji bi mogao biti umiren samo trljanjem o vaginu druge žene”.[2]

Autor zatim pokušava da nađe naučno objašnjenje za lezbijke: "Lezbijanstvo nastaje zbog pare koja se, kondenzovana, pretvara u toplotu usmine i stvara svrab koji se samo rastvara i postaje hladan putem trenja i orgazma. Kada se desi trenje i orgazam, toplota se pretvara u hladnoću, jer tečnost koju žena luči tokom lezbijskog odnosa je hladna, dok je ista tečnost koja proizilazi iz seksualnog odnosa sa muškarcem topla. Naravno, toplota ne može biti ugašena toplotom, već će se povećati, jer nju zapravo treba tretirati njenom suprotnošću. Budući da toplota odbija hladnoću, sasvim je prirodno da i hladnoća odbija toplotu.[1][2]

Jedna od priča koja se pominje u knjizi je priča o prvoj arapskoj lezbijki, Hind bint el Hus el Ijadija (Hind Bint al-Ḫuss al-Iyadiyyah), poznatoj kao el Zarka, i njenoj ljubavi prema hrišćanki Hind bint el Numan (Hind Bint al-Nu`man) koja je bila ćerka poslednjeg lahmidskog kralja Hira u 17. veku. Kada je Hind bint el Hus preminula, njena verna ljubavnica je od žalosti „izrezala kosu, nosila crnu odeću, odbacila ovozemaljska zadovoljstva, obećala Bogu da će voditi asketski život to svoje smrti...” Ona je čak podigla i manastir u znak sećanja na svoju ljubav prema el Zarki.[2]

Arapska verzija srednjovekovnog teksta je prvobitno objavljena u Damasku kao deo edicije „Arapski erotski spisi” (Adab al-ğins 'inda al-'Arab). Sada ju je vrlo teško naći, a većini postojećih izdanja nedostaju poglavlja koja se bave homoseksualnošću. Izostavljeni odlomci čine knjigu mnogim čitaocima teškom za razumevanje.[2] Engleski prevod originalne arapske verzije je mnogo lakše naći u Evropi nego u arapskom svetu.[1]

Skulptura[uredi | uredi izvor]

Gada Amer je bila fascinirana činjenicom da je Enciklopedija zadovoljstva bila široko prihvaćena u vreme kada je napisana, ali je kasnije zabranjena u arapskom svetu. Ona je primetila da, iako je knjiga napisana kao moralni vodič i kombinovala „književna, filozofska i medicinska znanja” Zlatnog doba islama, kasnije je „potisnuta zbog konzervativnog društva”.[3] Kako Gada Amer kaže:


Tokom 2001. godine, Gada Amer je proizvela veliku skulpturnu instalaciju inspirisanu enciklopedijom. Ona je koristila engleski prevod knjige kako bi predstavila tekstove iz poglavlja koja se bave ženskim zadovoljstvima i lepotom „O pohvalnim estetskim kvalitetima žena” i „O prednostima ne-devica naspram nevinih” do „57 platnenih kutija, prekrivenih latiničnim natpisima izvezenim zlatnim koncem i složenim u raznim aranžmanima”.[5] Umetnica je izabrala da zatamni neke reči, pa čak i čitave pasuse. Ona je to namerno uradila jer smatra da „tekst ovih pasusa nije važan sam po sebi, ali deluje samo kao vizuelni okvir za veće istraživanja seksualnosti i duhovnosti i uloge reči u njima”.[5]

U svom delu, Gada Amer je citirala nekoliko seksualno eksplicitnih tekstova:


Korišćenjem takvih citata, autorka je pokazala da u srednjovekovnom muslimanskom društvu žene nisu bile toliko „seksualno potisnute” kao u sadašnjosti, i da je njihovo mišljenje o seksualnosti bilo važno.[3]

Tim muškaraca i žena izgradio je skulpturu u Egiptu.[3]

Dana 23. marta 2007. godine skulptura je korišćena kao deo izložbe Globalni Feminizam u Centru za feminističke umetnosti u Bruklinskom muzeju u Njujorku.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Sahar Amer (4. 6. 2008). Crossing borders: love between women in medieval French and Arabic literatures. University of Pennsylvania Press. str. 26. ISBN 978-0-8122-4087-0. Pristupljeno 30. 9. 2016. 
  2. ^ a b v g Sahar Amer (2. 5. 2009). „Medieval Arab Lesbians and Lesbian-Like Women” (PDF). Journal of the History of Sexuality. str. 215—236. Pristupljeno 30. 9. 2016. [mrtva veza]
  3. ^ a b v g Maura Reilly; Laurie Ann Farrell; Ghada Amer; Martine Antle (30. 5. 2010). Ghada Amer. Gregory R. Miller & Co. str. 36. ISBN 978-0-9800242-0-3. Pristupljeno 30. 9. 2016. 
  4. ^ „Ghada Amer: Encyclopedia of Pleasure”. Deitch Projects. Arhivirano iz originala 22. 06. 2011. g. Pristupljeno 30. 9. 2016. 
  5. ^ a b „Ghada Amer”. Pristupljeno 30. 9. 2016. 
  6. ^ Sonia Kolesnikov-Jessop (12. 3. 2007). „Ghada Amer: Defusing the power of erotic images”. New York Times. Pristupljeno 30. 9. 2016.