Eho (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
A. Kabanel, Eho, 1887.

Eho (grč. Ἠχώ) je gorska nimfa, personifikacija odjeka.[1][2]

Postoji nekoliko verzija ovog starogrčkog mita. Po prvoj Eho je Zevsovu ženu Heru zagovarala i onemogućavala je da ga uhvati u preljubi. Hera je zbog toga odlučila da je kazni tako što nije mogla da progovori prva, zbog čega se nimfa povukla u šume, gde je srela Narcisa u koga se nesretno zaljubila i uvenula od tuge. Od nje je ostao samo glas.

Druga verzija je da je u Eho bio zaljubljen bog Pan, ali je ona svoju ljubav poklonila Satiru. Ali postoji i verzija o srećnoj ljubavi Eho i Pana, iz koje su se izrodile njihove kćeri Jamba i Jinks.

Prema kasnijem predanju Eho je kći smrtnika i nimfe, koju su othranile nimfe, a muze su je naučile da peva i svira. Živela je sa nimfama i muzama i klonila se muškaraca, čak i Pana, koji joj se osvetio. Njeno raskomadano telo je sakrila Majka Zemlja, a po volji muza, glas Eho je ostao na zemlji da oponaša druge glasove, pa čak i Panovu svirku.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rečnik grčke i rimske mitologije, D. Srejović, A. Cermanović, Srpska književna zadruga, Beograd, 1979

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Echo Greek mythology”. Britannica. Pristupljeno 16. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „Echo”. Greek Mythology. Pristupljeno 16. 1. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]