Zamak sa nasipom i dvorištem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Moderna rekonstrukcija zamka sa nasipom i dvorištem (Francuska, 21. vek)

Zamak sa nasipom i dvorištem (engl. Motte-and-bailey castle) predstavlja najraniju fazu u razvoju zamkova u Evropi: sastojao se od drvene kule podignute na veštačkom nasipu ograđene palisadom, sa jednim ili više dvorišta ograđenih šancem i palisadom. Ovakva utvrđenja u privatnom posedu feudalaca, građena od zemlje i drveta radom kmetova, pojavila su se u zapadnoj i srednjoj Evropi tokom 10. veka.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Plan tvrđave sa nasipom i dvorištem.

Ove tvrđave su bile podizane tako što bi se prvo iskopao šanac dubok preko 3 i širok oko 10 metara, a od iskopane zemlje podizano je veštačko uzvišenje čije su ivice utvrđivane koljem. Na vrhu uzvišenja, unutar palisada, dizala se drvena kula. Šanci različite dubine ograđeni koljem okruživali su jedno ili dva parčeta zemlje ispod uzvišenja, koje je nazivano nasip (engl. motte), dok je utvrđeno podnožje bilo njegovo dvorište (engl. bailey). U kuli na nasipu stolovao je gospodar, zajedno sa svojim domaćinstvom. U dvorištu zamka su se nalazile staje i druge domaćinske zgrade. Ono je, međutim, u slučaju nevolje, služilo kao utočište seljacima i njihovoj stoci. Svaki značajniji feudalac je do 12. veka imao makar jedan takav zamak, čiju su posadu obezbeđivali vazali.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Sidni Peinter, Istorija srednjeg veka (284-1500), Klio, Beograd (1997), str. 125