Записи пред сан

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zapisi pred san
.Sei Šonagon na ilustraciji iz 17. veka
Nastanak i sadržaj
Orig. naslov枕草子
AutorSei Šonagon
Zemlja Japan
Jezikjapanski
Žanr / vrsta deladnevnik, zapisi, poezija
Izdavanje
IzdavačLOM
Datum1002
Prevod
PrevodilacKatarina Popović, Flavio Rigonat
Datum
izdavanja
2005. (prvo izdanje)

Zapisi pred san (jap. 枕草子 Макура но соши) knjiga je zabeleški i zapažanja japanske književnice Sei Šonagon, započeta dok je autorka služila kao dvorska dama carice Teiši oko 993, a završena dve godine nakon caričine smrti oko 1002. Po svome obliku Zapisi pred san su najstariji sačuvani, a možda i prvi napisani, zuihicu (zapisi koji slede kist), poseban žanr japanske književnosti koji je sačinjen od manje-više nepovezanih zapažanja, razmišljanja, doskočica, opisa doživljaja i događaja, popisa okolnosti ili predmeta neke kategorije.[1] Zapisi pred san su sačinjeni od oko trista kraćih proznih tekstova takve vrste. Najkraći su sačinjeni od nekoliko rečenica, dok su najduži ispisani na nekoliko stranica. Izraz je sažet, neretko poetski nadahnut pogotovo pri opisu prirode i veselo živahan pri opisu dvorskog života i erotskog udvaranja pripadnika dvorske svite. Najpoznatiji delovi knjige su poetični spiskovi sačinjeni na osnovu nekog krterijuma: stvari koje su nam mrske, stvari od kojih nam srce zaigra, stvari koje bude drage uspomene na prošlost, stabla, ptice, profinjene stvari, predmeti pesništva, neprikladne stvari, itd. Pisanje Sei Šonagon odlikuje i izrazito umeće u prikazivanju detalja, kao i prisustvo velikog broja citata preuzetih iz klasične japanske i kineske lirike, sa kojima se autorka neprestano poigravala. Knjiga sadrži i savete o pojedinim retoričkim veštinima, poput saveta kako voditi konverzaciju ili kako napisati ljubavno pismo.[2]

Knjiga je cirkulisala vekovima u pisanoj formi na dvoru. Tokom vremena nastalo je više verzija teksta, pošto su različiti pisari pri prepisivanju menjali raspored, dodavali sadržaj i ispuštali pojedine delove originala. Moderni proučavaoci izdvajaju četiri varijante prepisa kao značajne za proučavanje, od kojih se dve verzije, Sankanbon i Noinbon, smatraju najcelovitije i najpribližnije originalu, te služe za štampanje savremenih izdanja.[3] Prvo štampano izdanje izašlo je u 17. veku. Zapisi pred san su vrlo brzo stekle status klasika japanske i svetske književnosti. Za razliku od muškaraca koji su tokom Hejan perioda pisali kineskim pismom (kineska kultura je imala status noblesse oblige u srenjovekovom Japanu), ženama je bilo dopušteno da pišu japanskim jezikom i fonološkim slogovnim pismom:[4] Japanski čitaoci su se uvek slagali o izvanrednoj lepoti i izazovnoj moći Šonagonina jezika. Đacima „Natpise pred san” još predočavaju kao uzor jezičke čistoće: jer, osim vlastitih imena, naslova i citata, u njima gotovo da ne postoji neka kineska reč i fraza. Jezik je ritmičan, gibak, raznolik i sažet - mnogo je jasniji od jezika „Priča o Gendžiju” s dugačkim rečenicama i glomaznom mrežom zavisnih delova rečenice.[5]

Izbor iz ove poetske beležnice sa engleskog prevoda japanskog originala preveli su na srpski jezik Katarina Popović i Flavio Rigonat.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Devide 1987, str. 465.
  2. ^ Donawerth 2002.
  3. ^ McKinney 2006.
  4. ^ Devide 1987, str. 460.
  5. ^ Morris 1967, str. 13-14.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Devide, Vladimir (1987). pogovor u: Sei Shonagon, Zapisi pod uzglavljem. Zagreb: Sveučilišna naklda Liber. 
  • Morris, Ivan (1967). The Pillow Book of Sei Shonagon. Penguin. 
  • Donawerth, Jane (2002). Rhetorical Theory by Women Before 1900. Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield. ISBN 978-0-7425-1716-5. 
  • McKinney, Meredith (2006). The Pillow Book. London, England: Penguin Books, Ltd. ISBN 978-0-14-044806-1.