Kanarski pas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kanarski pas
Kanarski pas
Uobičajeni nadimcidogo
dogo kanario
kanarski pas
kanarska doga
PorekloŠpanija
Osobine
Težina Mužjak 50 — 65 kg
Ženka 40 — 55 kg
Visina Mužjak 60 — 66 cm
Ženka 56 — 62 cm
Dlaka kratka
Boja braon
Životni vek 9 — 12 godina
Klasifikacija / standardi
FCI Grupa 2, Sekcija 1 #346 [2 standard]
AKC standard
UKC čuvarski pas
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Kanarski pas, Kanarska doga ili Dogo kanario (šp. Dogo Canario) je čuvarski i stočarski pas. Dolazi sa ostrva Tenerife i Gran Kanarija sa Kanarska Ostrva. Nastao je kao rezultat ukrštanja lokalnih rasa Mahorero i Molos. Prvobitno je gajen kao svestrani pas za rad na farmi, koji se koristi kao stočar i zaštitnik imovine. [1]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Pas ima izgled velikog psa, ali ne i agresivnog. Odlikuje ga balansirano ponašanje i samopouzdanje. Boja kanarskog psa je siva i braon. Boje mogu biti sa malim belim oznakama na grudima, na prstima u bilo kojoj boji. [2] [3].

Molosijski pas je srednje veličine, dobro izbalansiran, sa crnom maskom. Dužina tela prevazilazi visinu grebena. Kod ženki, ova karakteristika je izraženija, i imaju duže telo.[4]

Glava je masivna, kratka, prekrivena slobodno visećom kožom. Oblik podseća na neznatno izduženu kocku. Procenat lobanje-lobanje je 60% - 40%. Širina lobanje je 3/5 ukupne dužine glave. Lobanja je blago ispupčena. Ciliarni luk je vrlo dobro definisan. Njuška je kraća od lobanje. Obično 40% celokupne glave. Širina - 2/3 lobanje. Ima široku osnovu i blago se smanjuje na nos. Nazalna linija - ravna, ravni profil, bez izbočina. Nos je širok, pigmentisan u crnom. Prednja strana je malo iza prednjeg dela usana. Nozdrve su velike, pružaju dobro disanje. Gornja usna visi, ali ne mnogo, a kada se gleda sa prednje strane, na mestu kontakta formira obrnuto slovo «V». Unutrašnji deo usana je taman. Mala istaknuta vilica je dozvoljena. Zubi su široki, sa jakom bazom, sa velikim kutnjacima, malim sekutićima i dobro razvijenim i dobro postavljenim ostalim zubima. Oči nešto ovalne, u rasponu veličine od srednjih do velikih, odmaknute dovoljno, sa malom ekstenzijom, ni duboko-usađene, niti buljave. Boja očiju varira od umereno do tamnobraon u zavisnosti od boje dlake. Nikad nisu svetle. Uši srednje veličine, sa kratkom i finom dlakom, slobodno vise sa obe strane glave. Ako ih saberete, oni uzimaju oblik "latice". Baza je u tački iznad linije oka.

Vrat je nešto kraći od ukupne dužine glave. U donjem delu visi opuštena koža, koja promoviše formiranje male suspenzije. Vrat je jak, ravan, cilindričan i vrlo mišićav. Telo je sa pravom konturom, široko, snažno, dužina je 18-20% veća od visine grebena, ova karakteristika je jasnije izražena kod ženki. Bokovi nisu jako izraženi. Zadnja linija je ravna, bez izobličenja, dobro razvijeni, ali sa ne baš vidljivom muskulaturom. Grudi su veoma široke, pektoralni mišići su dobro izraženi. Širina bi trebalo da dostigne minimum na nivou ramena, kako u profilu tako i ispred. Tornični perimetar je obično jednak visini grebena plus 45%. Linija abdomena je blago izbočena, nikada ne padne. Rep je gust i ne pada ispod podnožja. Nakon pobude podiže se kao sablja, bez uvijanja i savijanja prema leđima. U mirnom stanju, na kraju visi blago savijen. [5]

Prednje noge dobro definisane i savršeno sastavljene, pravo sa velikim kostima i dobro razvijenim mišićima. Ramena sa desnim nagibom. Koleni zglobovi ne bi trebalo da se povežu sa trupom ili da gledaju napolje. Udaljenost od kolena do tla je obično 50% od ukupne visine kod mužjaka, ovo rastojanje je nešto manji nego kod ženki. Zadnje noge su veoma masivne i blago zakrivljene. Donji deo prednjih šapi sa zaobljenim prstima, koji se ne nalaze bliže jedna drugoj. Jastuci dobro razvijeni i crni. Nokti su tamni, beli - nisu poželjna, mada se mogu pojaviti u skladu sa bojom dlake.

Zadnje noge ravne i paralelne, bez odstupanja. Kuk je izdužen i mišićav. Ugaona krivina nije izražena, ali se može pojaviti.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rasa je nastala na Kanarskim ostrvima, u 18. veku, posebno se sreće na Velikim Kanarima.

Poreklo nije poznato, ali se veruje veruju da je Pero De Bardino Majorero, pas sa farmi na Kanarskim ostrvima, ukrštan sa mastifom i drugim engleskim psima koje su na ostrvu doneli posetioci i naseljenici, stvarajući osnove za modernog Kanarskog psa.

Vrste stražarskih pasa spominju se u istorijskim dokumentima iz 16. i 17. veka. Verovalo je da je Pero de Presa Kanario stvoren tokom 18. veka radi očuvanja imovine i stada, kao i za čuvanje i držanje stoke. Rasa je takođe korišćena za borbe pasa, a to je tradicija koju su engleski imigranti posejali svuda sa svojim rasama Mastifa i Buldoga.

Temperament[uredi | uredi izvor]

Doge su jakog karaktera i veoma dominantne životinje, zahtevaju ranu socijalizaciju i obuku poslušnosti. U nekim situacijama, pas može biti agresivan prema drugim psima i sumnjivim strancima.

Kada je pas pravilno socijaliziran i dobro održavan, ovo postaje izuzetak, a ne pravilo. Mnogi od njih žive zajedno sa decom, drugim psima, mačkama, konjima i drugim životinjama.

Prema temperamentu, Kanarski pas može biti izazov za obuku. Oni zahtevaju strogog vlasnika koji je voljan i sposoban da izađe u susret izazovima mladog, dominantnog psa. Ne preporučuje se za početnike, onima kojima bi to bio prvi pas.

Prosečan životni vek ovih pasa traje od 8 do 12 godina.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ AKC Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. januar 2015), FCI Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. april 2012)
  2. ^ Kanarski pas // konura.info
  3. ^ „Ley 7/1991, de 30 de abril, de símbolos de la naturaleza para las Islas Canarias”. Arhivirano iz originala 08. 08. 2011. g. Pristupljeno 11. 05. 2018. 
  4. ^ United Kennel Club: Perros de Guarda
  5. ^ [1][mrtva veza] de marzo de 2018 Irema Curto Kennels