Koznica (Vladičin Han)
Koznica | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Pčinjski |
Opština | Vladičin Han |
Stanovništvo | |
— 2011. | 235 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 43′ 22″ S; 22° 07′ 28″ I / 42.722833° S; 22.1245° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 550 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 017 |
Registarska oznaka | VR |
Koznica je naselje u Srbiji u opštini Vladičin Han u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 235 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 275 stanovnika).
Tip[uredi | uredi izvor]
Koznica je selo razbijenog tipa. Deli se na ove mahale: Rupa ili Reka, Crkvište, Košarište, Kolarovci i Prokos. Prva mahala je glavna i nalazi se u južnom, a poslednja je u severnom delu atara, dokje rastojanje između njih je oko 5 kilometara. Koznica je 1960. godine imala 52 doma.[1]
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Koznica živi 193 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,7 godina (38,2 kod muškaraca i 42,9 kod žena). U naselju ima 73 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,22.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U Istorijskim izvorima iz srednjeg veka pominje se selo Koznica Kričanovska. Nju je priložio sevastokrat Dejan i 1355. godine potvrdio car Dušan Sv. Bogorodici u Arhiljevici. Po hrisovulji cara "Srba i Grka" Uroša iz 1365. godine. selo "Koznica Kričanovska" je sa drugim selima u okolini, data za izdržavanje manastira Hilandara.[2] Kasnije (1379. i 1381. godine) selo Koznicu je carica Jevdokija Dejanovićka sa sinom Konstantinom potvrdila - priložila Hilandaru.[3] Istoričari pretpostavljaju da se navedeni pomen odnosi na ovo selo u Grdeličkoj Klisuri.
Do 1900. godine postojalo je jedno selo Koznica. Delilo se na dva kraja, Gornji i Donji. Od te godine Donja Koznica administrativno pripada Vladičinom Hanu, a Gornja Koznica Surdulici i ona se, zbog toga što je mala, sada smatra kao mahala sela Dikave. Donja Koznica, pod imenom Koznica se smatra i vodi kao posebno selo.
Prilikom oslobađanja od Turaka 1878. godine Koznica je bila zatečena kao arbanaško-srpsko selo. Imalo je oko 10 kuća Arbanasa i 9 kuća Srba. Arbanasi su se zvali: Sait, Liman, Čenga, Asan, Murat, Šejtan i dr. Pomenute godine, čim je srpska vojska „probila front kod Grdelice“ svi Arbanasi su se iselili „u pravcu Skoplja“. U narodu se govori da su se koznički Arbanasi doselili iz Alakinaca u susednoj surduličkoj kotlinici. Oni su ovde, prilikom doseljavanja, zatekli Srbe, kojima su oduzeli najbolje njive. Imali su čiflik i u selu Dikavi. Sve arbanaške kuće nalazile su se u današnjoj Rupi ili Reka Mahale – oko današnje seoske škole. U ovom selu nije postojala džamija. Arbanasi su imali groblje u livadi sadašnjeg vlasnika Bogdana Markovića. Poslednja arbanaška kuća srušena je pre oko 50 godina.
Godine 1878. u selu Koznici, u Masuričkom srezu je popisano 13 kuća, sa 18 poreskih glava i ukupno 69 navodno nepismenih stanovnika.[4]
Posle iseljavanja Arbanasa u Koznicu su se počeli naseljavati Srbi. Veći deo Srba doselio se iz susednog Ružića.
Seoska slava je Drugi dan Duhova. Tada se priređuje sabor oko krsta u mahali Ukovište. Groblje se nalazi u blizini ranijeg arbanaškog groblja, gde je bilo i staro srpsko groblje u tursko doba. O većim praznicima meštani Koznice posećuju crkvu u Ružiću.[1]
Zemlje i šume[uredi | uredi izvor]
Pojedini krajevi atara nose ove nazive: Golema Njiva, Saitova Njiva, Fejzina Njiva, Asanova Njiva, Asanovo Livadče, Aljabaka, Krčmište, Ćeramidnica, Trendafilka, Dubrava, Prevalac, Zajka, Rosulja, Pržalj, Gorunj, Ludno Glava, Golemo Drvo, Lanište, Dojčin Most, Stanci, Alakinska Korija („držali ih Turci iz Alakinca), Trševina i Kamen.[1]
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 0 | ||
80+ | 0 | 2 | ||
75—79 | 0 | 5 | ||
70—74 | 6 | 14 | ||
65—69 | 9 | 11 | ||
60—64 | 8 | 7 | ||
55—59 | 3 | 4 | ||
50—54 | 5 | 4 | ||
45—49 | 13 | 8 | ||
40—44 | 10 | 10 | ||
35—39 | 7 | 10 | ||
30—34 | 7 | 8 | ||
25—29 | 10 | 9 | ||
20—24 | 5 | 8 | ||
15—19 | 9 | 11 | ||
10—14 | 7 | 6 | ||
5—9 | 8 | 6 | ||
0—4 | 3 | 2 | ||
Prosek : | 38,2 | 42,9 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 92 | 27 | 61 | 4 | 0 | 0 |
Ženski | 111 | 26 | 61 | 22 | 2 | 0 |
UKUPNO | 203 | 53 | 122 | 26 | 2 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 43 | 6 | 0 | 0 | 13 |
Ženski | 10 | 1 | 0 | 0 | 7 |
UKUPNO | 53 | 7 | 0 | 0 | 20 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 4 | 4 | 0 | 3 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 4 | 4 | 0 | 3 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 12 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 13 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 104-106 strana
- ^ Dimitrije Avramović: "Opisanije drevnostij srbski Svetoj gori", Beograd 1847. godine
- ^ Franc Miklošić: "Monumenta serbika...", Beč 1858. godine
- ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.