Preduzeće

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Корпорација)

Najveće svetske korporacije
Promet u milionima dolara, 2005.

Preduzeće, firma, kompanija ili korporacija (lat. corpus = telo; engl. corporation; nem. Körperschaft, Kapitalgesellschaft, Aktiengesellschaft ili Handelsgesellschaft), ili privredno društvo, je pravno lice koje obavlja delatnost u cilju sticanja dobiti.[1][2] Korporacija često ima slična prava kao i fizičko lice: da poseduje imovinu, zadužuje se, tuži ili bude tužena. Njena svrha je sjedinjavanje, grupisanje poslovnih interesa i predstavlja najčešći oblik poslovnog udruživanja.[3][4]

Ova definicija sačinjena je po zapadnoj teoriji, gđe je postojala duga zakonodavna praksa koja se bavila pravima i obavezama individualnih trgovaca. Politička ekonomija na teritorijima bivše Jugoslavije najradije koristi pojam „preduzeće” i više ga tretira kao ekonomsku kategoriju.

Reč „korporacija” potiče od latinskog corpus (telo), predstavljajući „telo sačinjeno od ljudi”; to je grupa ljudi ovlaštena da deluje kao pojedinac (Oksfordski engleski rečnik). Reč „universitas”, takođe je korištena da predstavlja grupu ljudi, ali se danas pre svega odnosi na grupu učenjaka (vidi Univerzitet). U Velikoj Britaniji i Republici Irskoj, ovaj pojam se odnosio i na organe lokalnih vlasti koji su upravljali određenim gradskim oblastima, slično mesnim zajednicama. Nakon 1973. godine u Velikoj Britaniji, i od 2001. godine u Republici Irskoj, uveden je novi termin „savet”. Samo je Londonska korporacija zadržala stari naziv.

U svakodnevnom, kolokvijalnom, govoru, korporacija se odnosi na privredni subjekt koji posluje u skladu sa vladinim pravnim okvirima.

Crkve, interesne grupe (neprofitne ili dobrovoljne organizacije ili asocijacije), gradovi i lokalne samouprave (koje se mogu nazvati i „javne korporacije”), takođe imaju, istorijski utemeljen, korporativni identitet.

Korporacija je najrazvijeniji oblik društva kapitala. Jedan od pravnih oblika trgovačkih društava; ima brojne prednosti u odnosu na druge pravne oblike trgovačkih društava. Korporacija je uspela da otkloni sve slabosti ortačkih društava, posebno one koje se odnose na rizik, budući da u slučaju bankrota korporacije vlasnik dionica gubi samo ono što je uložio u dionice.

Pravni položaj[uredi | uredi izvor]

Korporacija je društvo kapitala, koje do sredstava za osnivanje i poslovanje dolazi izdavanjem dionica. Novčani iznos potreban za osnivanje i rad korporacije zove se osnovna glavnica, koja se deli na određeni broj dionica. Dionice se nalaze u rukama deoničara, vlasnika korporacije. Korporacije se najčešće osnivaju kao deonička društva. U gigantskim korporacijama broj deoničara se penje na stotine hiljada pa, u nekim slučajevima, i više od milouna. Korporacija je jedan od najsavršenijih načina prikupljanja kapitala, posebno u onim delatnostima u kojima priroda procesa proizvodnje zahteva velik novac. Korporacije imaju složenu organizacijsku strukturu, s većim brojem preduzeća (kćeri) u svom sastavu.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Preduzeća, u zavisnosti od osnivača, mogu biti javna i privatna. Javna preduzeća osniva država ili jedinica lokalne samouprave radi obavljanja delatnosti od opšteg interesa. Privatno preduzeće može osnovati svako fizičko lice i pravno lice.

Pravne forme privrednih društava su:

Funkcije[uredi | uredi izvor]

Ciljna funkcija preduzeća je dobit (profit). Ovo karakteriše sve pravne forme preduzeća. Preduzećima koja obavljaju delatnost od opšteg interesa svojstveno je da, pored ove ciljne funkcije, mogu imati i sekundarnu ciljnu funkciju. Ona se sastoji u zadovoljavanju potreba korisnika usluga iz obavljanja ove delatnosti. Nije isključeno da se preduzeća osnivaju radi uštede troškova svojim osnivačima, bez obzira na to što Zakon o preduzećima izričito ne predvića. U pitanju su: istraživanja tržišta, istraživanja nalazišta određenih rudnih sirovina, obavljanje određenih zajedničkih funkcija i slično.

Preduzeća organizuju proizvodnju, nude na tržištima određene količine roba (gotovih proizvoda), nastojeći da maksimiziraju svoje dobiti. Kada odlučuju o proizvodnji i ponudi, preduzeća nastoje da svoje prozvode (usluge) prodaju po takvim cenama, kako bi pokrili cene koštanja (odnos ukupnih troškova proizvodnje i prometa po jedinici proizvoda) i ostvarili određeni iznos dobiti (na primer, u vrednosti 10% cene koštanja). Preduzeća se uzdržavaju od smanjivanja cena, jer to mogu uraditi i konkurenti. Tima mogu više izgubiti nego dobiti. Ovakvo ponašanje preduzeća svojstveno je privredama sa izraženom konkurencijom i bez značajnih inflatornih i monopolističkih tendencija.

Obeležja[uredi | uredi izvor]

Osnovna obeležja preduzeća su:

  • preduzeće ima svoju ekonomiju;
  • ekonomiju ostvaruje u okruženju sa kojim je u permanentnoj komunikaciji;
  • preduzeće je složen, dinamički, ekonomski sistem;
  • preduzeće je poslovno-finansijski entitet, te se kao takav rukovodi, pre svega, poslovno-finansijskim ciljevima;
  • procesima i pojavama u preduzeću upravlja kompetentan menadžment.

Korporativno upravljanje[uredi | uredi izvor]

Definicija[uredi | uredi izvor]

Korporativno upravljanje je sistem nadzornih mehanizama pomoću kojih svi dobavljači presudnih resursa osiguravaju povrate na svoja ulaganja u korporaciju, s pažnjom da ne ugroze dugoročni prosperitet i opstanak poslovnog sistema, odnosno korporacije. Korporativno upravljanje je područje koje se bavi odnosima unutar upravljačkih struktura kao i odnosima korporacije sa svim bitnim interesno-uticajnim skupinama.

Osnovni je kriterijum upravljanja korporacijskim poduzećima u njezinom sastavu posredstvom većinskog vlasništva nad dionicama tih poduzeća. Velike korporacije, s obzirom na složenost svoje strukture, pristupaju procesima divizionalizacije organizacijske strukture i decentralizacije rukovođenja, te formiranju relativno autonomnih jedinica po delatnostima, profitnim centrima i strateškim poslovnim jedinicama, kako bi izbegli njihovu veliku tromost i podsticali prilagođavanje zahtevima okoline u kojoj deluju.

Korporacije imaju, posebno one najveće, na stotine pa i više lokalnih kompanija (poduzeća), širom sveta. Sve se te lokalne kompanije objedinjavaju u manji ili veći broj poslovnih područja, odnosno programa. Jedno poslovno područje odnosno program može objediniti veći broj fabrika iz različitih zemalja koje po srodnosti spadaju u određeno poslovno područje.

Problem koncentracije vlasništva[uredi | uredi izvor]

Istraživanje koncentracije vlasništva ukazuje na nizak nivo odvojenosti vlasništva i kontrole u mnogima korporacijama. Visoka koncentracija vlasništva u većini slučajeva sprečava oportuno ponašanje menadžmenta u smislu korištenja kontrole za svoju osobnu korist. Međutim, visoka koncentracija vlasništva ima svoju cenu – veliki vlasnici, s udelima koji osiguravaju kontrolu mogu pratiti lične interese na račun drugih interesno-uticajnih grupa, a pre svega na račun malih deoničara.[5]

Područja korporativnog upravljanja[uredi | uredi izvor]

Područje korporativnog upravljanja obuhvata korporativni pravni okvir i praksu donošenja odluka u nadzornim odborima i upravama korporacija, razne aspekte korporativnih finansija, zakona koji regulišu poslovanje vrednosnim papirima, stečajne zakone, zakone koji regulišu poslovanje finansijskih institucija, odnose sa zaposlenicima, ugovorno pravo i teoriju, vlasnička prava, kompenzacijske sisteme i sisteme internog informiranja i kontrole.

Kodeks korporativnog upravljanja[uredi | uredi izvor]

Svesne važnosti odgovornog i etički utemeljenog ponašanja poslovnih subjekata u okviru privrede, svetske korporacije usvojile su delomično na vlastitu inicijativu, a i po preporuci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) etički kodeks poslovanju kojim se obvezuju da poštuju načela etike u svim svojim poslovnim odnosima, te su prihvatile obvezu delovanja u skladu s načelima odgovornosti, istinitosti, delotvornosti, transparentnosti, kvalitete, postupanja u dobrom duhu, te poštovanja dobrih poslovnih običaja prema poslovnim partnerima, poslovnom i društvenom okruženju i vlastitim zaposlenicima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Types Of Corporations | Incorporate A Business”. www.corpnet.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 10. 2017. g. Pristupljeno 10. 6. 2017. 
  2. ^ „PREDUZEĆE: Šta je to preduzeće – osnovni pojmovi!”. Sonsulting. Arhivirano iz originala 01. 02. 2019. g. Pristupljeno 31. 1. 2019. 
  3. ^ Pettet, B. G. (2005). Company Law. Pearson Education. str. 151. „Reading the above, makes it possible to forget that the shareholders are the owners of the company. 
  4. ^ Courtney, Thomas B. (2002). The Law of Private Companies (2nd izd.). Bloomsbury Professional. 4.001. 
  5. ^ Hruška, D.: Razina koncentracije vlasništva u hrvatskim korporacijama – što je najveći problem korporativnog upravljanja u Hrvatskoj Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jun 2007) izlaganje

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • A Comparative Bibliography: Regulatory Competition on Corporate Law
  • Blumberg, Phillip I., The Multinational Challenge to Corporation Law: The Search for a New Corporate Personality, (1993)
  • Bromberg, Alan R. Crane and Bromberg on Partnership. 1968.
  • Brown, Bruce. The History of the Corporation (2003)
  • Cadman, John William. The Corporation in New Jersey: Business and Politics, , (1949)
  • Conard, Alfred F. Corporations in Perspective. 1976.
  • Cooke, C.A., Corporation, Trust and Company: A Legal History, (1950)
  • Davis, John P. Corporations Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jun 2011) (1904)
  • Davis, Joseph S. Essays in the Earlier History of American Corporations Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. јун 2011) (1917)
  • Dignam, A and Lowry, J (2006) Company Law, Oxford University Press ISBN 978-0-19-928936-3
  • Dodd, Edwin Merrick. American Business Corporations until 1860, With Special Reference to Massachusetts, (1954)
  • DuBois, A.B. The English Business Company after the Bubble Act, , (1938)
  • Freedman, Charles. Joint-stock Enterprise in France, : From Privileged Company to Modern Corporation (1979)
  • Freund, Ernst. MCMaster.ca, The Legal Nature of the Corporation (1897)
  • Hallis, Frederick. Corporate Personality: A Study in Jurisprudence (1930)
  • Hessen, Robert. In Defense of the Corporation. Hoover Institute. 1979.
  • Hunt, Bishop. The Development of the Business Corporation in England (1936)
  • Klein and Coffee. Business Organization and Finance: Legal and Economic Principles. Foundation. 2002.
  • Majumdar, Ramesh Chandra. Corporate Life in Ancient India Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. jul 2011), (1920)
  • Means, Robert Charles. Underdevelopment and the Development of Law: Corporations and Corporation Law in Nineteenth-century Colombia, (1980)
  • Micklethwait, John and Wooldridge, Adrian. The Company: a Short History of a Revolutionary Idea. New York: Modern Library. 2003.
  • Owen, Thomas. The Corporation under Russian Law, : A Study in Tsarist Economic Policy (1991)
  • Rungta, Radhe Shyam. The Rise of the Business Corporation in India, 1851–1900, (1970)
  • Scott, W.R. Constitution and Finance of English, Scottish and Irish Joint-Stock Companies to 1720 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. јул 2011) (1912)
  • Sobel, Robert. The Age of Giant Corporations: a Microeconomic History of American Business. (1984)
  • Barnet, Richard; Muller, Ronald E. (1974). Global Reach: The Power of the Multinational CorporationНеопходна слободна регистрација. New York: Simon & Schuster. 
  • PG Mahoney, 'Contract or Concession? An Essay on the History of Corporate Law' (2000) 34 Ga. Law Review 873
  • PI Blumberg, The Multinational Challenge to Corporation Law (1993)
  • PL Davies and LCB Gower, Principles of Modern Company Law (6th edn Sweet and Maxwell 1997) chapters 2–4
  • RR Formoy, The Historical Foundations of Company Law (Sweet and Maxwell 1923) 21
  • P Frentrop, A History of Corporate Governance 1602–2002 (Brussels et al., 2003)
  • S Kyd, A Treatise on the Law of Corporations (1793–1794)
  • J Micklethwait and A Wooldridge, The company: A short history of a revolutionary idea (Modern Library 2003)
  • W Blackstone, Commentaries on the Laws of England (1765) 455–473
  • Tooze, Adam, "Democracy and Its Discontents", The New York Review of Books, vol. LXVI, no. 10 (6 June 2019), pp. 52–53, 56–57. "Democracy has no clear answer for the mindless operation of bureaucratic and technological power. We may indeed be witnessing its extension in the form of artificial intelligence and robotics. Likewise, after decades of dire warning, the environmental problem remains fundamentally unaddressed.... Bureaucratic overreach and environmental catastrophe are precisely the kinds of slow-moving existential challenges that democracies deal with very badly.... Finally, there is the threat du jour: corporations and the technologies they promote." (pp. 56–57.)
  • Harold Joseph Berman, Law and Revolution (vol. 1): The Formation of the Western Legal Tradition, Cambridge: Harvard University Press, 1983, ISBN 0-674-51776-8
  • Gepken-Jager, Ella; van Solinge, Gerard; Timmermann, Levinus (eds.): VOC 1602–2002: 400 Years of Company Law (Series Law of Business and Finance, Vol. 6). (Deventer: Kluwer Legal Publishers, 2005, ISBN 90-13-01915-3)
  • Brook, Timothy, Vermeer's Hat: The Seventeenth Century and the Dawn of the Global World. (Profile Books, 2008, ISBN 1-84668-120-0)
  • Wilson, Eric Michael: The Savage Republic: De Indis of Hugo Grotius, Republicanism and Dutch Hegemony within the Early Modern World-System (c. 1600–1619). (Martinus Nijhoff, 2008, ISBN 978-90-04-16788-9)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]