Kosmicizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kosmicizam je književna filozofija koju je američki pisac  Hauard Filips Lavkraft razvio i koristio u delima iz oblasti iracionalne fantastike.[1][2] Lavkraft je bio pisac priča strave sa filozofskim nabojem, koje se tiču okultnih fenomena poput posednutosti ili mešanja sa vanzemaljskim bićima, a vremenom su teme njegovog rada doprinele razvoju ove filozofije.[3]

Principi[uredi | uredi izvor]

Filozofija kosmicizma ustvrđuje da "u Vasioni nema prepoznatljivog prisustva božanstva kao što je Bog, a da su ljudska bića naročito beznačajna na krupnijem, međugalaktičkom planu postojanja."[4] Najistaknutija tema je strah čovečanstva od sopstvene beznačajnosti pred Svemirom nepojmljive veličine[5][6][7] – strah od kosmičke praznine.[8]

Kosmicizam i humanizam su neusaglasivi.[2][9] Kosmicizam i nihilizam imaju mnoštvo zajedničkih osobina, s tim da ih u bitnom razlikuje to što kosmicizam više teži da naglasi beznačajnost čovečanstva i njegovih preganja, pre nego da uopšte odbaci mogućnost da postoji neka viša svrha ili više njih: na primer, u Lavkraftovim pričama o Ktuluu, užas kod protagonista ne izaziva odsustvo smisla, već otkriće da nema nikakvog načina da promene bilo šta u prostranoj i ravnodušnoj Vasioni koja ih okružuje.[traži se izvor] Ljudski akteri Lavkraftovih priča nemaju nikakvog načina da proniknu u svrhu ili značenje kojima su kosmička bića snabdela svoje postupke.[10]

Lavkraftov kosmicizam rezultat je njegovog potpunog prezira prema svemu religioznom,[traži se izvor], njegovog osećanja čovečije egzistencijalne bespomoćnosti pred onim što je nazivao „beskonačnim prostorima“, otvorenim naučnom mišlju, kao i njegovog verovanja da se čovečanstvo u osnovi nalazi na milost i nemilost ogromnosti i praznini Kosmosa.[11] U svojim fantastičkim delima je ove ideje često istraživao na humorističan način („Herbert Vest–reanimator“, 1922), te kroz snoviđensko pripovedanje (Snovita potraga za neznanim Kadatom, 1927) ili kroz dobro poznati Mitos o Ktuluu („Zov Ktulua“, 1928. i druge). Sa kosmicizmom su povezane i uobičajene teme Lavkraftovog rada – beznačajnost čovečanstva za Svemir[12] i potraga za znanjem koja se završava propašću.[13]

Lavkraftovi likovi naročito gube razum kada oko njih nestane prepoznatljive geometrije.[14] Učestalo opisujući nepoznato kao pretnju po ostatak čovečanstva, Lavkraft je svojim delima težio i da čitaocu usadi strah drugih, kako je slučaj u pričama „Danički užas” i „Dagon”. Ovo je verovatno predstavljalo odraz njegovih ličnih pogleda na svet, često usamljeničkih i paranoidnih.

Kosmički indiferentizam[uredi | uredi izvor]

Iako kosmicizam deluje veoma pesimistički, Lavkraft se nije smatrao ni pesimistom ni optimistom, već radije „naučnim“ ili „kosmičkim“ indiferentistom[15], što je izražavao kroz teme svojih dela. U Lavkraftovim delima su ljudska bića često potčinjena moćnim bićima i drugim kosmičkim silama, ali ove prema čovečanstvu i nisu toliko zlonamerne koliko su ravnodušne. Ova je ravnodušnost važna tema u kosmicizmu. S. T. Džoši, istaknuti izučavalac Lavkrafta, tvrdi da se ovaj „redovno upuštao u (manje ili više) ljubazne rasprave o religiji sa nekoliko kolega, naročito sa pobožnim piscem i učiteljem Morisom V. Moom. Lavkraft je bio tvdokorni i antireligiozni ateista; religiju je smatrao ne samo lažnom, već i štetnom za društveni i politički napredak.“[16] S obzirom na to, Lavkraftov kosmicizam ne samo da uopšte nije religiozan, već pre verzija njegovog mehanističkog materijalizma. Tako je Lavkraft prigrlio filozofiju „kosmičkog indiferentizma“. Verovao je u besmisleni, mehanički, bezosećajni Univerzum koji ljudska bića, prirodno ograničenih sposobnosti, nikada ne bi mogla u potpunosti da razumeju. Njegovo gledište nije dozvoljavalo religiozna verovanja koja se ne mogu naučno potkrepiti. Nerazumljive, kosmičke sile iz njegovih priča mare za čoveka malo, koliko i on za insekte.[17]

Kako bi pojasnio kosmicizam, Lavkraft je, iako ireligiozan, koristio raznovrsne bogove u pripovetkama, a posebno u pričama o Ktuluu. Međutim, Lavkraft ih nikada nije osmišljao kao natprirodna, već kao vanzemaljska bića koja razumeju i poštuju skup prirodnih zakona koji se ljudskom biću čine magičnim. Ova bića (Veliki stari, Drugi bogovi i drugi), iako po ljudski rod opasna, opisuju se kao ni dobra ni zla, a ljudska stanovišta o moralu za njih nemaju značaja. Ova bića zapravo postoje u oblastima Kosmosa koje su izvan ljudskog razumevanja. Kao simbol, ovo predstavlja vid Univerzuma u kakav je Lavkraft verovao.[18] Iako su neka od njih predmet kultova obožavanja, a u pojedinim slučajevima i njihovi tvorci, ogromnoj većini njih je ljudska rasa toliko beznačajna da joj ne posvećuju bilo kakvu pažnju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Joshi, The Annotated H. P. Lovecraft, p. 12.
  2. ^ a b „Seven surprising ways H.P. Lovecraft influenced our pop culture (5. Bleak Philosophy)”. BBC. BBC. Pristupljeno 2. 6. 2019. „Lovecraft dubbed his view of the world ‘cosmicism’, in which all the achievements and inherently noble qualities of humans and humanism pale in comparison to the vast indifference of the rest of the universe. 
  3. ^ Davis, Sarah S. (19. 2. 2019). „Your Introduction to the Cosmic Horror Genre”. BOOKRIOT. RIOT NEW MEDIA GROUP. Arhivirano iz originala 02. 06. 2019. g. Pristupljeno 2. 6. 2019. „Lovecraft’s fiction established the Cosmicism literary philosophical movement, of which cosmic horror is one example. 
  4. ^ Nguyen, Trung (20. 12. 2016). History of Humans. Is There a God?. 3. EnCognitive. ASIN B01MS00MUT. „Cosmicism [is] [t]he literary philosophy…stating that there is no recognizable divine presence, such as God, in the universe, and that humans are particularly insignificant in the larger scheme of intergalactic existence. 
  5. ^ Team, Philosophical (15. 3. 2019). „HP Lovecraft: The Cthulhu myth, upside down Kant’s horror” [H.P. 洛夫克拉夫特:克蘇魯神話,顛倒康德的恐怖]. Hong Kong News (na jeziku: kineski). Hong Kong 01 Ltd. Arhivirano iz originala 17. 05. 2019. g. Pristupljeno 2. 6. 2019. „‘Cosmicism’ [is such that] [t]he universe transcends human imagination and is unimaginably huge. When human beings…face this near-infinite macro…[they] will feel extreme fear, and they are on the verge of madness because of their smallness and absolute powerlessness. The fear of the ‘wake' people facing the great existence constitutes the core idea of Lovecraft's horror literature. 
  6. ^ Peak, David (2014). The Spectacle of the Void. U.S.A.: Schism Press. str. 15. ISBN 978-1503007161. „This [Lovecraftian] paralysis is caused by the realization that the underlying problem…[is] that incalculably large void which envelopes us all. 
  7. ^ Baldwin, Matthew (15. 3. 2012). „H.P. Lovecraft, Author, Is Dead”. tmn. The Morning News LLC. Arhivirano iz originala 21. 10. 2019. g. Pristupljeno 2. 6. 2019. „The defining feature of Cosmicism is…the utter insignificance of [hu]man[kind]. 
  8. ^ Peak, David (2014). The Spectacle of the Void. U.S.A.: Schism Press. str. 57,59. ISBN 978-1503007161. „Julia Kristeva defines the void as ‘the unthinkable of metaphysics’…[T]he void…is that which lies beyond comprehension…[an inability] to correlate what we see with [what we] previously understood…This is the horror of the void: humans coming face to face with displacement, alienation, and the meaninglessness of life in the universe 
  9. ^ Wiley, C.R. (24. 8. 2017). „Lovecraft’s Cosmicism: What it Is, How It Works, and Why It Fails”. patheos. Patheos. Pristupljeno 2. 6. 2019. „Cosmicism is based on the idea that humanism is an illusion. 
  10. ^ Team, Philosophical (15. 3. 2019). „HP Lovecraft: The Cthulhu myth, upside down Kant’s horror” [H.P. 洛夫克拉夫特:克蘇魯神話,顛倒康德的恐怖]. Hong Kong News (na jeziku: kineski). Hong Kong 01 Ltd. Arhivirano iz originala 17. 05. 2019. g. Pristupljeno 2. 6. 2019. „For Kant, the island on which human beings are located is the only place of truth (meaning true knowledge)…But for Lovecraft, the island is called 'ignorance'...[the Lovecraftian gods'] actions, thoughts, and moral values are completely incomprehensible to human beings, and the gods are indifferent to human life and values. 
  11. ^ Fritz Leiber "A Literary Copernicus,"Discovering H. P. Lovecraft, ed. Darrell Schweitzer (1987).
  12. ^ Price, "Lovecraft's 'Artificial Mythology'", An Epicure in the Terrible, p. 247.
  13. ^ Price, "Introduction", The New Lovecraft Circle, pp. xviii–xix. Price writes: "One seeks forbidden knowledge, whether wittingly or, more likely, unwittingly, but one may not know till it is too late... The knowledge, once gained, is too great for the mind of man. It is Promethean, Faustian knowledge. Knowledge that destroys in the moment of enlightenment, a Gnosis of damnation, not of salvation."
  14. ^ Peak, David (2014). The Spectacle of the Void. U.S.A.: Schism Press. str. 27,28. ISBN 978-1503007161. „[O]f [Lovecraft’s] extra-dimensionality…[i]t is the horror of unknown interiors, the failure of our geometry 
  15. ^ William F. Touponce (2013). Lord Dunsany, H.P. Lovecraft, and Ray Bradbury: Spectral Journeys. Scarecrow Press. str. 62. ISBN 978-0-8108-9220-0. 
  16. ^ „S.T. Joshi Interview - Acid Logic e-zine”. www.acidlogic.com. Arhivirano iz originala 19. 06. 2019. g. Pristupljeno 23. 01. 2020. 
  17. ^ Mariconda, "Lovecraft's Concept of 'Background'", pp. 22–3, On the Emergence of "Cthulhu" & Other Observations.
  18. ^ Burleson, "The Lovecraft Mythos", Survey of Science Fiction Literature, p. 1284.

Literatura[uredi | uredi izvor]