Krka (Jadransko more)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krka
Krka kod Skradinskog buka
Reke Krka i Čikola
Opšte informacije
Dužina72,5 km
Pr. protok29 ​m3s
SlivJadranski
Vodotok
IzvorKovačić
V. izvora242 m
UšćeJadransko more
Geografske karakteristike
Država/e Hrvatska
OblastKninska Krajina, Dalmacija
NaseljaKnin, Skradin
PritokeČikola, Butižnica, Kosovčica, Krčić
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Krka je reka u Dalmaciji, Republika Hrvatska. Njen stari, latinski naziv je Titius. Ukupna dužina reke, sa potopljenim delom ušća, iznosi 72,5 km,[1] od čega 49 km čini slatkovodni vodotok, a 23,5 km bočatni.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Izvire 3,5 km severoistočno od Knina, iz kraškog vrela (242 m n. v.) podno 22 metarskog Topoljskog buka, kojeg stvara Krčić, njena pritoka. Krka teče Kninskim poljem, gde prima levu pritoku Kosovčicu, a zatim desne pritoke, Orašnicu i Butižnicu. Na izlazu iz polja, teče kroz kanjon Krke. Kanjon je usečen u Kistanjskoj površi (kraška površ) i dubok je 150 m.

Na Krki se nalazi 7 vodopada, preko bigrenih barijera, nastalih izlučivanjem i taloženjem kalcijum - karbonata iz vode. To su redom: Bilušić, Brljan, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka, Roški slap i Skradinski buk.

Nakon Roškog slapa, Krka se proširuje u Visovačko jezero, a pre Skradinskog buka u nju se s leve strane uliva Čikola, njena najveća pritoka. Zbog izdizanja bigrene barijere na Skradinskom buku, uzvodno je narastao nivo Krke i Čikole, tako da su te dve reke na svom sastavku veoma široke.

Nizvodno od Skradina protiče kroz Prukljansko jezero, nakon čega je sve šira i polako prelazi u Šibenski zaliv.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Njen tok od Knina do Skradina proglašen je Nacionalnim parkom površine 111 km². Na Krki se nalaze Knin i Skradin. Tu je i manastir Krka, samostan Visovac, antički grad Burnum, kao i srednjovekovna utvrđenja: Nečven grad, Trošen grad, Bogičin grad itd.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Krka” (PDF). Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 28. 8. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]