Ломача таштине
Lomača taštine | |
---|---|
Izvorni naslov | The Bonfire of the Vanities |
Režija | Brajan de Palma |
Scenario | Majkl Kristofer |
Producent | Brajan de Palma |
Glavne uloge | Tom Henks Brus Vilis Melani Grifit Morgan Friman |
Muzika | Dejv Grusin |
Direktor fotografije | Vilmoš Žigmond |
Montaža | Bil Penkou Dejvid Rej |
Producentska kuća | Warner Bros. |
Distributer | Warner Bros. |
Godina | 1990. |
Trajanje | 126 minuta |
Zemlja | SAD |
Jezik | engleski |
IMDb veza |
Lomača taštine (engl. The Bonfire of the Vanities) američki je satirični crnohumorni film iz 1990. godine u režiji Brajana de Palme, a po scenariju Majkla Kristofera. U filmu glume Tom Henks, Brus Vilis, Melani Grifit, Kim Katral i Morgan Friman. U pitanju je ekranizacija knjige novinara Toma Vulfa Lomača taštine iz 1987. godine.[1]
Nakon što njegova ljubavnica pregazi mladog crnog tinejdžera, berzanska zvezda sa Vol Strita, vidi kako mu se život raspliće nizbrdo, dolazeći u centar medijske pažnje i privlači interesovanje neuspešnog novinara.
Radnja[uredi | uredi izvor]
Novinar Piter Felou, ženskaroš i alkoholičar, priseća se nedavnih događaja. Berzanski mešetar sa Volstrita Šerman Mekoj, bogat i ponosan na svoj društveni status, živi sa svojom privlačnom suprugom Džudi u jednom od mondenskih kvartova Njujorka. Ima ljubavnicu Mariju Raskin, u čije postojanje sumnja njegova supruga. Šerman sreće Mariju na aerodromu i odvodi je svojim kolima do njene kuće. Izgubljeni, Šerman i Marija se nalaze u Južnom Bronksu, oblasti Njujorka gde žive uglavnom siromašni crnci. U jednoj od mračnih uličica nailaze na automobilsku gumu koja leži na putu. Izlazeći iz automobila, Šerman pokušava da ukloni prepreku, ali u tom trenutku Šerman i Marija primećuju crnca, čije namere doživljavaju kao neprijateljske. Od straha, Marija automobilom pregazi crnog tinejdžera i par se krije sa mesta nesreće. Momak se povređuje i pada u komu. Pre toga uspeva da prijavi znakove automobila: marku i nekoliko slova broja.
Šerman ubeđuje Mariju da to prijavi policiji, ali ona se oštro protivi. Pastor lokalne crkve, velečasni Bekon, saznaje za običan zločin i odlučuje da uključi javnost. Postepeno, slučaj dolazi u centar pažnje okružnog tužioca. Slučaj ima loše izglede na sudu. Žrtva je u komi, nema svedoka. Majka tinejdžera odbija da ode u policiju. Tada tužilac Ejb Vajs, koji cilja na mesto gradonačelnika, odlučuje da ovom istragom pokaže rasnu toleranciju i privuče glasove crnačkog stanovništva. Tužilaštvo pronalazi automobil na osnovu dostupnih dokaza i vodi do Šermana. On, plašeći se najgoreg, odbija da pokaže auto i kaže da će se obratiti advokatu.
U međuvremenu, novinar Piter Felou, na dojavu velečasnog Bejkona, počinje da „vrti” ovaj zločin, privlačeći na njega sve veću pažnju javnosti i gradskih vlasti. Gnev zbog „hladnokrvnog ubistva crnog dečaka od strane dvojice belaca” počinje da ključa u gradskoj zajednici crnaca. Šermanov život leti nizbrdo: žena ga napušta, otpuštaju ga sa posla, u blizini kuće dežuraju demonstranti. Kada Šermana odvode u sudnicu, tamo već ključaju strasti. Međutim, sudija, bez izjave žrtve, bira simboličnu kauciju kao meru zabrane, puštajući Šermana na slobodu. Osumnjičeni tokom saslušanja nije imenovao Mariju.
Piter dobija audio snimak razgovora u Marijinoj kući u noći zločina. Na njemu devojka priznaje da je ona vozila. „Buba” za slušanje je postavljena iz drugih razloga, snimak je nastao slučajno i ne može se prihvatiti na sudu kao pravni dokaz. Piter Felou govori velečasnom Bejkonu o tajnom snimku, i on shvata da bi slučaj Šerman mogao da se raspadne. Novinaru kaže da će promovisati još jednu temu: u bolnici se leči momak koji leži u komi. Tužilac Vajs je, međutim, spreman da slučaj dovede do osuđujuće presude. Šerman u međuvremenu pokušava da ubedi Mariju da kaže istinu i snimi njene reči na tajni mikrofon, ali devojka prepoznaje trik.
Tokom sledećeg sastanka, tužilac poziva Mariju Raskin kao svedoka. Ona kaže sudu da nije vozila i Šerman ju je ućutkao. Međutim, Šerman iznenada uključuje glasno emitovanje istog ilegalnog snimka. Iz toga je jasno da Marija lažno svedoči. Na pitanje sudije Vajta: „Odakle traka”, Šerman laže da je njegova. Kaže da je sam napravio snimak. Šerman je pušten u sudnicu. Kraj filma se vraća na početak. Piter Felou dobija Pulicerovu nagradu za svoju knjigu o istraživačkom novinarstvu pod naslovom „Pravi Mekoj” (Real McCoy).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „AFI Catalog|The Bonfire of the Vanities”. catalog.afi.com. Pristupljeno 23. 4. 2023.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Lomača taštine na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Lomača taštine na sajtu AllMovie (jezik: engleski)
- Lomača taštine na sajtu Rotten Tomatoes (jezik: engleski)