Ломача таштине

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lomača taštine
Filmski poster
Izvorni naslovThe Bonfire of the Vanities
RežijaBrajan de Palma
ScenarioMajkl Kristofer
ProducentBrajan de Palma
Glavne ulogeTom Henks
Brus Vilis
Melani Grifit
Morgan Friman
MuzikaDejv Grusin
Direktor
fotografije
Vilmoš Žigmond
MontažaBil Penkou
Dejvid Rej
Producentska
kuća
Warner Bros.
DistributerWarner Bros.
Godina1990.
Trajanje126 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
IMDb veza

Lomača taštine (engl. The Bonfire of the Vanities) američki je satirični crnohumorni film iz 1990. godine u režiji Brajana de Palme, a po scenariju Majkla Kristofera. U filmu glume Tom Henks, Brus Vilis, Melani Grifit, Kim Katral i Morgan Friman. U pitanju je ekranizacija knjige novinara Toma Vulfa Lomača taštine iz 1987. godine.[1]

Nakon što njegova ljubavnica pregazi mladog crnog tinejdžera, berzanska zvezda sa Vol Strita, vidi kako mu se život raspliće nizbrdo, dolazeći u centar medijske pažnje i privlači interesovanje neuspešnog novinara.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Novinar Piter Felou, ženskaroš i alkoholičar, priseća se nedavnih događaja. Berzanski mešetar sa Volstrita Šerman Mekoj, bogat i ponosan na svoj društveni status, živi sa svojom privlačnom suprugom Džudi u jednom od mondenskih kvartova Njujorka. Ima ljubavnicu Mariju Raskin, u čije postojanje sumnja njegova supruga. Šerman sreće Mariju na aerodromu i odvodi je svojim kolima do njene kuće. Izgubljeni, Šerman i Marija se nalaze u Južnom Bronksu, oblasti Njujorka gde žive uglavnom siromašni crnci. U jednoj od mračnih uličica nailaze na automobilsku gumu koja leži na putu. Izlazeći iz automobila, Šerman pokušava da ukloni prepreku, ali u tom trenutku Šerman i Marija primećuju crnca, čije namere doživljavaju kao neprijateljske. Od straha, Marija automobilom pregazi crnog tinejdžera i par se krije sa mesta nesreće. Momak se povređuje i pada u komu. Pre toga uspeva da prijavi znakove automobila: marku i nekoliko slova broja.

Šerman ubeđuje Mariju da to prijavi policiji, ali ona se oštro protivi. Pastor lokalne crkve, velečasni Bekon, saznaje za običan zločin i odlučuje da uključi javnost. Postepeno, slučaj dolazi u centar pažnje okružnog tužioca. Slučaj ima loše izglede na sudu. Žrtva je u komi, nema svedoka. Majka tinejdžera odbija da ode u policiju. Tada tužilac Ejb Vajs, koji cilja na mesto gradonačelnika, odlučuje da ovom istragom pokaže rasnu toleranciju i privuče glasove crnačkog stanovništva. Tužilaštvo pronalazi automobil na osnovu dostupnih dokaza i vodi do Šermana. On, plašeći se najgoreg, odbija da pokaže auto i kaže da će se obratiti advokatu.

U međuvremenu, novinar Piter Felou, na dojavu velečasnog Bejkona, počinje da „vrti” ovaj zločin, privlačeći na njega sve veću pažnju javnosti i gradskih vlasti. Gnev zbog „hladnokrvnog ubistva crnog dečaka od strane dvojice belaca” počinje da ključa u gradskoj zajednici crnaca. Šermanov život leti nizbrdo: žena ga napušta, otpuštaju ga sa posla, u blizini kuće dežuraju demonstranti. Kada Šermana odvode u sudnicu, tamo već ključaju strasti. Međutim, sudija, bez izjave žrtve, bira simboličnu kauciju kao meru zabrane, puštajući Šermana na slobodu. Osumnjičeni tokom saslušanja nije imenovao Mariju.

Piter dobija audio snimak razgovora u Marijinoj kući u noći zločina. Na njemu devojka priznaje da je ona vozila. „Buba” za slušanje je postavljena iz drugih razloga, snimak je nastao slučajno i ne može se prihvatiti na sudu kao pravni dokaz. Piter Felou govori velečasnom Bejkonu o tajnom snimku, i on shvata da bi slučaj Šerman mogao da se raspadne. Novinaru kaže da će promovisati još jednu temu: u bolnici se leči momak koji leži u komi. Tužilac Vajs je, međutim, spreman da slučaj dovede do osuđujuće presude. Šerman u međuvremenu pokušava da ubedi Mariju da kaže istinu i snimi njene reči na tajni mikrofon, ali devojka prepoznaje trik.

Tokom sledećeg sastanka, tužilac poziva Mariju Raskin kao svedoka. Ona kaže sudu da nije vozila i Šerman ju je ućutkao. Međutim, Šerman iznenada uključuje glasno emitovanje istog ilegalnog snimka. Iz toga je jasno da Marija lažno svedoči. Na pitanje sudije Vajta: „Odakle traka”, Šerman laže da je njegova. Kaže da je sam napravio snimak. Šerman je pušten u sudnicu. Kraj filma se vraća na početak. Piter Felou dobija Pulicerovu nagradu za svoju knjigu o istraživačkom novinarstvu pod naslovom „Pravi Mekoj” (Real McCoy).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „AFI Catalog|The Bonfire of the Vanities”. catalog.afi.com. Pristupljeno 23. 4. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]